U sred Zagreba - bosanski grb

U sred Zagreba - bosanski grb

I tako, rekoh, dosadna neka utakmica, trudim se da je ne gledam a da mi je da vidim hoće li staviti onog našeg malog što daje golove makazicama, helać ne bio, kad eto izmjene. Rekoh tamam, evo ga, sad će opet demonstrirati kakve Željo majstore proizvodi, kad šipak: ulazi neki lijevi, ko će ga znat', ali taj nije ni bitan, bitan je ovaj što izlazi. Ne znam ni njega poimenke što bi rekli, znam da je neki Portugalac. I ja tako iznerviran što ne uvede tog našeg malog ustanem za svojim kakvim poslom, kad krajičkom uha čuh tog, gorepomenutog gospodina komentatora, kako spominje nekakav "bosanski grb".

Okrenem lice malom ekranu očekujući da vidim one zvjezdice na plavo-žutoj podlozi, ljiljane ili, štajaznam, srp i čekić, bilo je tih bosanskih grbova kroz historiju kijamet, i više, jerbo kako je koja vlast dolazila, tako je i grbove i zastave mijenjala pa imamo tako cijelu kolekciju raznih alata, cvijeća i drveća... ali jok. Ništa od toga ne ugledah.

Ugledah, međutim, na usporenom snimku dva visoko podignuta prsta, srednja, od tog nesretnika Portugalca prema nekoj od tribina Maksimira. Izrevoltiran, valjda, što izlazi iz igre i što ga publika "ne miriše", riješio da se s njima obračuna ovako. Dobro, rekli bismo, tako ga mati naučila ili ko već. Navikli smo mi Balkanci na takve geste.

Ono što mene interesuje je ko nauči "onog" da se to zove bosanski grb. Kakav čovječe bosanski? Zašto bosanski? Kako bosanski? Odakle bosanski? Otkad bosanski? Zašto nije, štajaznam, portugalski, američki, njemački, vanzemaljski... zašto nije, recimo, hrvatski? Aaa, ne, pa bosanski je, naravno. Ta previše je vulgaran da ne bi bio bosanski. To se u Bosni izmislilo. Da nije, nedajbože, bilo Bosanaca, nikad to niko nikome ne bi pokazao. Bosanci su poznati po tome da idu okolo i pokazuju grbove, ništa drugo i ne znaju.

E moj komentatore, novinaru, profesionalče, čovječe: ne može se tako u Europu, što'no kaže komšo moj Smajo Dvocijevka.
Helem, ne bude meni mrsko pa odem na stari dobri gugl i ukucam "bosanski grb". I vidim, bogme, portali sa ekstenzijom ".hr" redovno i bez problema taj simbol zovu "bosanskim grbom". Ja, eto, Bosanac i Hercegovac preko triest godina, a sad da čujem da imamo još jedan, neoficijelni grb. Aman, aman. Pored toliko grbova, još nam jedan uveli...

Grb nekoga naroda, države, regije, organizacije simbolizira historiju, kulturnu, prirodnu ili drugu posebnost tog subjekta. Bosna i Hercegovina, ako ništa, ima historije, kulture i prirode na izvoz, i ne postoji niti jedan razlog na svijetu da se onakav vulgaran gest nazove bosanskim grbom. Osim, jasno, ako razlog nije motiviran mržnjom ili nekom sličnom emocijom.
U pomenutom slučaju, jedan Portugalac na utakmici između hrvatskog i norveškog kluba navijačima šalje poruku na "bosanskom", tako nekako ispadne ako je vjerovati komentatoru.

Pa, gospodine komentatore, ako se to u tvojoj kući i mahali kaže tako, ako je to kolokvijalni izraz, nije TV mjesto gdje ćeš to reći. Ne možeš, da bi ispao duhovit ili šta si već želio ispasti, vrijeđati 4 miliona ljudi, Bosanaca. Jer ja sam se, eto, kao Bosanac i Hercegovac osjećao uvrijeđenim zato što si na moj rodni list i pasoš smjestio srednji prst. A vjerujem da bi se tako osjećali svi moji sunarodnjaci bilo koje vjeroispovijesti i etničke pripadnosti (jer svi mi koji živimo u BiH smo po državnosti Bosanci).

Zato, iako sumnjam da će ovo doći do tebe i iako sumnjam da hoćeš i ako dođe do tebe, tražim od tebe javno izvinjenje i meni i svim mojim sunarodnjacima, jer to bi bilo najmanje što možeš napraviti kako bi barem malo ispravio svoju (nadam se samo) nespretnu reakciju.

Miralem Muminović

Podijeli:

Povezane vijesti