Iritirajuće poruke iz Auschwitza

Ista je poruka bila vjerovatno i 1994. godine, godinu prije strašnog genocida u Srebrenici. I sve godine ranije.

Genocid u Srebrenici je ipak sproveden naočigled svjetske javnosti, i čak nije sproveden "po njemački", visokim tehnologijama, nego "po četnički", na primitivne načine.

Kao što je sproveden genocid u Ruandi, Kambodži, kao što su se, baš u momentu obilježavanja holokausta u nekadašnjem logoru Auschwitzu, sprovodili zločini ogromnih razmjera diljem svijeta.

Da li su, dok su sjedili u publici u Auschwitzu, dok su im se pred očima smjenjivali prizori ljudskih kostura, spaljenih tijela i gomila odbačene odjeće, međunarodni zvaničnici i na trenutak u njima vidjeli sličnosti sa sirijskom, afričkom, palestinskom populacijom?

Da li su do njih doprle riječi predstavnika žrtava holokausta: "Desilo se, a može da se desi ponovo, svugdje"?

Ove godine obilježava se dvadeset godina od genocida u Srebrenici.

Genocid u Srebrenici je kategorija, ako se tako može kazati, "komfornijeg genocida". To je kategorija genocida koju je dozvoljeno negirati, umanjivati, opravdavati svim sredstvima u bilo kojoj zemlji na svijetu, i u tu kategoriju spadaju svi međunarodno priznati zločini genocida izuzev holokausta.

Ono što bi međunarodni zvaničnici trebali znati jeste da takvim odnosom prema drugim zločinima u svijetu, ustvari, degradiraju, umanjuju značaj holokausta i pokazuju da ga ne razumiju.

Ne može biti više ravnopravnih od ravnopravnih, ne može biti više vrijednog čovjeka od ostalih ljudi, niti se međunarodni zvaničnici smiju ponašati kao da o nasilju, zlu, ili genocidu, izuzev holokausta, nemaju šta da kažu. Onda kada se nema šta reći uglavnom slobodno govori oružje.

To licemjerstvo nema granica i zato još uvijek nemamo razloga da im vjerujemo kada kažu da poštuju žrtve holokausta. I zato su njihove poruke iritirajuće.

Piše: Nedim Hrbat