Hamami - mjesta za merak i druženje

Autor: Amra Madžarević

Hamami, javna kupatila, bilI su sastavni dio kulture našeg stanovništva od 16. stoljeća. Nastali kao dio potrebe, u skladu s islamskim propisima, o temeljitom kupanju za određene vjerske obrede, zatim kupanja žena u određenom periodu, pripreme mladenaca za vjenčanje... I, naravno, održavanja lične higijene. Većina hamama u Bosni i Hercegovini izgrađena je u 16. stoljeću. Nastali su kao monumentalne građevine, izgrađeni po određenim principima s više prostorija.

Iako su prvenstveno izgrađeni za sprovođenje higijene, hamami su pružali mnogo više. U tom su periodu kuće već posjedovale banjice (hamamdžike), s vodom koja se donosila s mahalskih česama, koje su imale uvjete za normalno kupanje. Pored toga, odlazak u hamam se prakticirao barem jednom sedmično. Razloga za takav običaj je više. Naime, u hamamu se nije samo kupalo, tamo se ostajalo duže, jer se prakticiralo parenje, masaža, kupanje, pa odmor. A taj odmor se pretvarao u lijepo i opušteno druženje. Sve zajedno predstavljalo je pravi ćeif.

Hamam je imao više prostorija: šadrvan, halvat, kapaluk, ćulhan i haznu. Hazna je bila spremište za vodu, ćulhan prostorija u kojoj su se grijale voda i prostorije. Šadrvan je prostorija za prijem i čekanje s nišama u kojima su se posjetioci skidali i opasavali peškirom (paštemalj). U sredini ove prostorije se nalazio šadrvan, po čemu je i dobila ime. U halvatu se vršila masaža i kupanje. U toj prostoriji se nalaze estrade, postolja za ležanje prilikom masaže i kupanja. Pored estrade su kurne, posude s vodom iz kojih se polijevalo hamam tasom. Obično su bile po dvije estrade, ali je posjetilac mogao, na svoj zahtjev, biti i sam. Mogao se kupati sam ili tražiti uslugu talaka (maser u hamamu). Za potrebe masaže koristio se lif. Ukoliko je posjetilac želio parenje, onda bi se u istoj prostoriji otvorila hazna s toplom vodom, da bi se prostorija napunila parom.

Nakon završenog kupanja i masaže odlazilo se u kapaluk, prostoriju za hlađenje i odmor. U kapaluku se nalazila mangala. Tu bi se družilo, pila kahva ili čaj i razgovaralo.

Hamami su obično pravljeni iz dva dijela, muški i ženski. Ukoliko je hamam bio manji, s jednim dijelom, bili su posebni dani za žene, a posebni za muškarce.

Hamame su koristili, kako muslimani, tako i hrišćani, ali i jevreji. Jevreji imaju vrlo slične higijenske propise o pristupanju nekim vjerskim obredima kao muslimani. Jevreji poznaju tevillu (običaj da se nakon kupanja glava tri puta zaroni u vodu). U tu svrhu su u hamamima građeni posebni bazeni.

Hamami su posebno bili važni za žene. Propisi nalažu, a i higijena, da se žena temeljito okupa nakon mjesečnice, kao i lohusa (porodilja) 40 dana nakon porođaja. Isto tako, običaj je bio da mladenci dan prije vjenčanja idu u hamam. Kupanje lohuse i mlade su bili posebni događaji. Žene i djevojke bi se posebno dotjerale, obukle lijepu odjeću, spremile kolače, čaj, kahvu... Nakon kupanja ostale bi u kapaluku, častile se, pjevale i igrale.

Ovaj događaj opisuje Hamdija Kreševljaković: "U to ime hamamdžinica je naredila da se naročito opere vrući halvat, cijeli se halvat nakadio udom, naročito bi se prostro kapaluk, smjestio u nj dušek za lohusu i naložila se mangala. Lohusa je dolazila u hamam uvijek u pratnji više svojih rodica i prijateljica. Poslije kupanja odmarala se na dušeku, a na mangali se unijela kafa. Tu se jelo i pilo ono što je doneseno (peksimeti, paprenici, lokumi, ulutma i dr.). Za vrijeme odmora gorio je u kapaluku ud u buhurdaru.

Naročito se dušek sterao i buhurdar palio i najsiromašnijoj lohusi, ako je samo hamamdžinica znala da je posjetilica lohusa. Bogate lohuse darivale su rubljem i boščalucima sve osoblje u hamamu, pa i hamamdžiju i ćulhandžiju."

O dolasku mlade pred udaju u hamam, on piše: "Tamo bi došla buduća mlada, i poslije kupanja zametnulo bi se pravo veselje. Šadrvan bi se tog dana pretvorio u dvoranu za igranje. Od jutra do jedan sat pred zalaz sunca igralo bi se kolo, sviralo uz def i udaralo u dugum. I ovdje se pila kafa i jela halva. Za cijelo ovo vrijeme sjedjela je buduća mlada na stolici, prekrivena ćatkijom. Mujaga Hamadžić priča da bi se takvom prilikom sakupilo u hamamu katkada i do pedeset djevojaka."

Za razliku od mlade, mladoženja bi zakupio hamam na 24 sata, i u tom periodu je za svakog posjetioca bilo besplatno kupanje, kafa i nargila.

Koliko su hamami bili popularni govori činjenica da se često spominju i u narodnim pjesmama. Jedna od njih glasi:

Glavu veže Alibegovica,

Alibeg joj drži ogledalo:

"L'jepa ti si, vjerna ljubo moja!

Ne budali beže Alibeže,

Ja sam jutros išla u matere,

Od matere u vruće hamame,

U hamamu Nezirbegovica,

I sa njome Nezir-bega zlato,

I sa njima trides' djevojaka,

Ufati se kolo naokolo,

Kolo vodi Nezir-bega zlato,

Visinom je kolo nadvisila,

A ljepotom kolo začinila,

Nema para do Saraj'va grada,

Ni ljepote do Stambol kapije..."

Predmeti koji su se koristili u hamamu bili su posebno lijepi i ukrašeni. To potkrepljuje činjenicu o uživanju u ljepoti u svakoj prilici. Hamam tas, posuda iz koje s polijevalo prilikom kupanja, izrađena je od bakra, lijepo ukrašena i kalajisana. U upotrebi su bili i buhurdari (kadionice) u kojima su se palile mirisne biljke (ud, anduz, amber), također lijepe izrade. Izrađivali su ih majstori kazandžije. Hamamske nanule su imale više potpetice od običnih nanula, zbog vrućeg poda. Za razliku od običnih avlijskih nanula, hamamske su bile ukrašene, često i sedefom. Peškiri su se uglavnom donosili od kuće, iako je i hamam imao svoje. Ovim peškirima su žene pridavale posebnu pažnju, zbog prisustva drugih žena. Oni su čitavom širinom bili bogato vezeni.

Hamami su uglavnom prestali s radom početkom 20. stoljeća. Osnovni razlog je dotrajalost samih objekata i njihovo skupo održavanje, kao i uvođenje vode iz gradskog vodovoda u domaćinstva. Ipak, jedan od sarajevskih hamama je obnovljen, te je na izvjestan način nastavljena ova tradicija. Da je ovaj ćeif i merak zaista i ćeif i merak pokazuje popularnost hamama, kao i sauna, širom svijeta. Ne samo da su ovi postupci ugodni, predstavljaju i određenu dobrobit za zdravlje, širenje pora, piling, masaža... Primjenjuju se i danas pod modernim imenima i modernijim uvjetima.

(bosnianexperience.com)