Muftija Kudić: Naša Bosna je naša kuća, naš dom i naša jedina domovina

Povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine i 30. godišnjice od pogibije heroja narodno-oslobodilačkog rata majora Adila Bešića, muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je pripremio hutbu koja je prenesena u svim džamijama Muftijstva bihaćkog.

Hutbu muftije Kudića prenosimo u cijelosti:

"Poštovana braćo,

Danas je 25. novembar, Dan državnosti Bosne i Hercegovine. Naša domovina Bosna i Hercegovina ima svoju hiljadugodišnju povijest. To obično volimo spomenuti ističući njenu utemeljenost i dugovječnost. Sasvim je izvjesno da ni jednoj generaciji u njenoj povijesti nije bilo lahko. BiH je upoznala sve sisteme i načine vladanja - od imperija i jednopartijskih sistema do demokratskih načina vladanja. Bez obzira ko je vladao Bosnom, njeni građani su bili odani i privrženi svakom sistemu, vjerujući da će tako sačuvati svoj biološki opstanak i prosperitet.

Prije tri desetljeća bili smo izloženi brutalnoj agresiji te namjeri naših neprijatelja da kao narod nestanemo, a da našu državu podijele i tako je konačno unište. Hrabri branioci, predvođeni svojim vojnim i političkim vodstvom, uspjeli su da sačuvaju narod i bosanskohercegovačke međunarodno priznate granice.

Naši borci, pripadnici ARBiH, nisu činili zločine, nisu ubijali nevine i nejake, nisu rušili manastire i crkve. Oni su branili svoju domovinu. Mnogi su od njih na tom putu dali svoj život. Među njima su i dvojica heroja narodno-oslobodilačkog rata s područja Bosanske krajine: general Izet Nanić i major Adil Bešić, čija trideseta godišnjica od preseljenja na ahiret se obilježava upravo ovih dana. On je u cvijetu mladosti među prvima položio život i time postao inspiracija mnogima da odlučno brane svoju domovinu. Hrabra i istinoljubiva borba naših boraca bila je utemeljena na njihovom muslimanskom porijeklu i vjerskom odgoju.

Ovdje treba posebno istaknuti bosanske žene, naše majke. One su slale svoje sinove i muževe u borbu na prve linije, a kod kuće se brinule za svoju porodicu. Noći su probdjele u dovama i molitvama u iščekivanju pozitivnih vijesti.

Domovina Bosna i Hercegovina je zemlja koju treba voljeti, kojom treba da se ponosimo, čiju povijest treba da znamo a tradiciju da ljubomorno čuvamo. Svi narodi koji danas postoje na ovim prostorima, egzistiraju upravo zahvaljujući svom odnosu prema domovini. Ljubav prema domovini znači doprinositi njenom napretku, čuvati je, žrtvovati se za nju, ali i ukazivati na devijacije u društvu.

Rahmetli predsjednik Alija Izetbegović jedne prilike je rekao:

"A to što mi zovemo Bosnom nije samo parče zemlje na Balkanu, za mnoge od nas Bosna je ideja, to je uvjerenje da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno."

Najbolji primjer kako se voli domovina je naš Poslanik, s.a.w.s. Opisujući svoju ljubav prema Meki, rekao je: "Ti si najljepše mjesto i meni najdraže, i da me moj narod nije istjerao nikada se ne bih nastanio u drugome mjestu."

Poslanik je također zavolio i Medinu, a za brdo Uhud, koje se nalazi pored Medine, je rekao: „Ovo je brdo koje nas voli i kojeg mi volimo.“

U jednom kur'anskom kazivanju, Allah, dž.š., nam navodi primjer jednog naroda i bogatstva koje su imali. Živjeli su u svojoj zajednici u obilju blagodati. Imali su svega na pretek, tako da, ako su htjeli, mogli su s drugima dijeliti. Imali su bašče i raznovrsno rastinje. Međutim, kao što obično i biva - ljudi se u blagostanju zabave i prestanu misliti na Uzvišenog Boga i oslanjati se na Njega. Prestali su dijeliti Božije blagodati s onima kojima je bilo potrebno i sve zadržavali za sebe u nadi i uvjerenju da će ih nagomilano bogatstvo sačuvati. Obično u takvoj situaciji dolazi do Božije intervencije. Kur'an, a.š., o tome kaže: "I dok su oni spavali, nju od Gospodara tvoga zadesi nesreća i ona osvanu opustošena." (Sura Kalem 19. i 20. ajet)

Oni su se međusobno prekoravali za počinjenje greške. Neki od njih su podsjećali kako su govorili da je trebalo na vrijeme na Boga misliti i poduzimati ono što će ih spasiti i sačuvati. Sve je bilo povaljano i uništeno.

Pripadnici tog naroda, koji je bio iskušan s iznenadnom Božijom kaznom, kada su uvidjeli da su zaboravili na Boga misliti i biti zahvalni na blagodatima, rekli su: "Teško nama!", govorili su, "mi smo, zaista, obijesni bili; Gospodar naš nam može bolju od nje dati, samo od Gospodara našeg mi se nadamo naknadi!" (Kalem, 31. i 32. ajet)

Mi kao narod trebamo učiti iz naše prošlosti, učiti kako pravilno razumijevati Kur’an i kako iz kur’anskih kazivanja crpiti pouke. Kada smo bili najslabiji, bili smo to ne zbog snage naših neprijatelja već zbog naše vlastite slabosti.

Naša Bosna je naša kuća, naš dom i naša jedina domovina. Za nju smo odgovorni - bez obzira na to jesmo li mladi ili stari, muškarci ili žene. Dužni smo da se o njoj brinemo i da je čuvamo. Globalni problemi i izazovi mijenjaju svijest i svijet. Moramo biti uključeni i pravilno sagledavati procese, ali prije svega uvijek imati na umu Svevišnjeg Allaha i u Njega se pouzdati.

Gospodaru naš, Ti, Koji si ovu našu domovinu Bosnu i Hercegovinu tako lijepom stvorio i ni’mete mnogobrojne po njoj prosuo, i na njoj planine i brda uzdigao, šumama, livadama i rijekama je okitio, molimo Te, Gospodaru naš, da je učiniš sigurnom i slobodnom za sve plemenite ljude koji žive u njoj. Amin!"

(Preporod.info)