Sarajevska šetnja: Ostavština Isa-bega Ishakovića

Veliki dobrotvor Isa-beg Ishaković je nakon osnivanja Bosanskog sandžaka, bio njegov drugi namjesnik. Sjedište је imao u Vrhbosni, naselju oko rijeke Miljacke, od današnje Careve ćuprije do Drvenije.

Isa-beg je boraveći tu blizu 30 godina podigao cijeli niz građevina koje su činile jezgro budućeg grada, te se smatra osnivačem Sarajeva. Ishaković je za izdržavanje svojih zadužbina uvakufio, za taj period, veliki imetak. Vakufnamu je legalizirana na Šerijatskom sudu u Sarajevu 1462. godine. Danas ćemo se upoznati s njegovim ostavštinama.

Careva džamija

Careva džamija najstarija je džamija u Sarajevu, a smatra se i jednom od najstarijih u Bosni i Hercegovini. Isa-beg Ishaković izgradio je na ime sultana Mehmeda II Fatiha. 1480. džamija je teško oštećena, a temeljita rekonstrukcija izvršena je za vrijeme vladavine sultana Sulejmana Veličanstvenog, te je tada i dobila i svoj današnji izgled.

Isa-begova musafirhana

Sastojala se od tri zgrade, štale i drugih prostorija koje su bile potrebe. U musafirhani su putnici (musafiri) mogli boraviti tri dana, a za taj period bila im je osigurana hrana i konak, kao i njihovim konjima. Musafirhana je radila do 1697. godine. Paljenjem Sarajeva od strane Eugena Savojskog je izgorjela. U okviru musafirhane jedna zgrada je služila kao tekija, na samom početku nije bilo poznato kojem je derviškom redu pripadala, kasnije je postala Tekija mevlevijskog reda.

Isa-begov hamam
Imao je dva jednaka dijela, muški i ženski, a nalazio se s desne strane Careve džamije. Hamam je bio potkupolni, a imao je i šadrvan u oba odjeljenja. Zbog mnogih požara, koji su bili česti u tom periodu hamam je stradavao, a nakon poplave 1888. godine u kojoj je uništen više nije povratio svoj tadašnji izgled. Na njegovom mjestu sagrađen je moderni hamam, koji nosi njegovo ime.

Vodovo, Careva ćuprija i mlinovi

Vodu za hamam Ishaković je doveo iz vrela, s područja današnjeg Bistrika. To je ujedno i prvi vodovod u Sarajevu, a osim u hamam voda je dovođena i u duple česme, koje je Isa-beg dao sagraditi u blizini mosta pred Carevom džamijom. Navedeni most je zbog bujanja Miljacke nekoliko puta popravljan, a prilikom regulacije korita 1896. godine pomjeren je 30 ili 40 metara uzvodno, te se danas naziva Careva ćuprija i na listi je Nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Osim mosta na Miljacki je izgradio i veliki broj mlinova, koji su u narodu bili poznati kao: "Erce-begovi mlinovi".

Karavan-saraj

Veliki han, koji je prozvan Kolobarom, iz nepoznatih razloga, na desnoj obali Miljacke sagradio je Isa-beg Ishaković, a po njemu je i Sarajevo dobilo ime. Bio je to prvi izgrađeni han i dugo vremena je bio centar sarajevske čaršije, oko kojeg su bili dućani, također u njegovom vlasništvu, a na njegovoj sjevernoj strani je izgrađen Bezistan.

Kolobara je također bila žrtva požara, a za njenu obnovu je tokom požara 1842. godine izdvojeno preko 33.000 groša, a u posljednjem požaru 1937. godine je izgorio do temelja i više se nije obnavljao. Danas se među zidinama hana nalazi objekat, a na vanjskim zidovima trgovine.

Iako se smatra osnivačem grada Sarajeva, o njegovom vakufu se malo zna. Nije poznato ni mjesto gdje je ukopan, iako neki historičari smatraju da se nalazi iza mihraba u haremu Careve džamije.

Navodi se da je za Sarajevo rekao: "Cvijet među gradovima", a putopisac Evlija Ćelebija je napisavši kako na zemlji ima mnogo gradova s imenom Saraj, ali da je šeher Sarajevo od svih ljepši, napredniji, življi, najbolje opisao ljepotu grada Sarajeva, čijeg se osnivača sjetimo godišnje, u februaru kada se smatra da je napisao svoju vakufnamu.

(Merima Uzunalić/Preporod.info)