Arhivska građa Islamske zajednice u BiH je od izuzetne važnosti i značaja

Arhivska građa Islamske zajednice u BiH je od izuzetne važnosti i značaja

Razgovarao: Selman Selhanović

U Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu, kao fond Biblioteke, nalazi se i djeluje Centralna arhiva Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.

O njenom značaju i radu malo se zna i govori, jer arhiva, uglavnom, u svojim depoima čuva vrijednu arhivsku građu i ustupa je samo u načno-istraživačke svrhe. Da bismo ipak približili njen rad porazgovarali smo s Muhamedom Hodžićem, dugogodišnjim arhivistom koji je uposlen i upoznat s njenim radom od samih početaka.

- Moje druženje s arhivskom građom počinje još od 1987. godine, kada je nas nekolicinu vječitih studenata, jednog ljetnog školskog raspusta, angažovao rahmetli profesor Nijaz Šukrić da pomognemo u sređivanju arhive Starješinstva, kako je rečeno u Ugovoru Starješinstva IZ u Sarajevu, od 7. 7. 1987. godine. Arhivska građa IZ bila je smještena u Tabačkom mesdžidu, poznati mesdžid u blizini Careve džamije. I danas najčešće tu klanjam džuma-namaz, nekako mi je taj mesdžid prirastao za srce na razne načine, a jedan me povezuje i s arhivskom građom. U mesdžidu nas je tada zatekla jedna ogromna hrpa arhivske građe, bez ikakvog reda, nabacani registratori, fascikle, knjige, svežnjevi, kutije te dosta rasute arhivske građe. Osjećao sam strahopoštovanje prema toj građi. Važnost arhivske građe mjeri se i prema tome kakvu je važnost i značaj imala ustanova u kojoj je ta građa nastajala, a arhivska građa Islamske zajednice u BiH je važna i značajna zato što su ustanove IZ važne i značajne i dugo vremena su bile jedine ustanove s kojima su se Bošnjaci, muslimani mogli identifikovati. Naravno, bilo je to jedno grubo sređivanje arhivske građe gdje smo pazili na hronologiju nastajanja građe, na ustanovu u kojoj je građa nastajala, teme na koje se građa odnosila i slično. Sjećam se da nam je prof. Šukrić kupovao slatko mlijeko kao pojačanu ishranu, pošto je ta građa puna olova, prašine i drugih zagađivača, a navodno mlijeko nekako deložira olovo iz našeg organizma... Na kraju smo arhivsku građu prebacili u današnju zgradu zajedničkih službi IZ, kod Principova mosta (Latinska ćuprija). U prizemlju zgrade, gdje se jedno vrijeme nalazila redakcija Preporoda, nalazilo se i nekoliko prostorija u koje smo smjestili tu građu - ispričao je.

Od neuslovnih do optimalnih uvjeta

Pričao je i o čuvanju arhivske građe u ratnom i poratnom periodu.

- U toku rata građa je često premještana iz sigurnosnih razloga. Treba naglasiti da su tadašnji uposlenici Islamske zajednice u potpunosti sačuvali našu arhivsku građu, što je i najvažnije. Nakon rata sva arhivska građa i sva građa Gazi Husrev-begove biblioteke premještena je u zgradu današnje ženske Gazi Husrev-begove medrese na Drveniji. Nisu tu bili adekvatni uvjeti za smještaj ni bibliotečke ni arhivske građe, ali se i u tom skučenom prostoru vrijedno radilo na sređivanju i obradi arhivske i bibliotečke građe. Konačno, 2013. godine Gazi Husrev-begova biblioteka se preseljava u novu zgradu na Baščaršiji, gdje se i sada nalazimo, odnosno premješta se bibliotečka i arhivska građa u novu zgradu. Treba napomenuti da je ova nova zgrada Biblioteke prva, možda i jedina zgrada u BiH koja je namjenski građena za bibliotečku i arhivsku djelatnost. Rijaset IZ je Gazi Husrev-begovu biblioteku proglasio i depozitnom bibliotekom, što znači da će se ovdje deponovati sva naša izdanja, knjige, časopisi, radovi, arhivska građa i druge naše kulturne vrijednosti - kazao je. 

Što se tiče samih uslova i načina rada Arhive IZ u BiH, od sagovornika dobijamo saznanja. 

- U ovoj zgradi imamo optimalne uvjete za smještaj bibliotečke i arhivske građe. Imamo pet depoa za smještaj građe, dvije čitaonice za korisnike i istraživače, odjel za restauraciju oštećene građe i dr. Građa je smještena u metalne police a depoi su podešeni na odgovarajuću temperaturu i vlažnost zraka. Nažalost, depoi Gazi Husrev-begove biblioteke su već popunjeni i već nedostaje prostora za bibliotečku i arhivsku građu. Pošto je u planu sređivanje, obrada i izlučivanje arhivske građe u našim ustanovama te zbog činjenice da je naša Biblioteka predstavljena kao depozitna biblioteka neophodno je planirati dodatni prostor za smještaj bibliotečke i arhivske građe. U sklopu Gazi Husrev-begove biblioteke predviđen je i centralni arhiv IZ, koji djeluje kao dio fonda Gazi Husrev-begove biblioteke. U tom pogledu Rijaset je donio i nekoliko osnovnih akata vezanih za rad kancelarijskog i arhivskog poslovanja među kojima su: Pravila o arhivskoj građi i arhivskim poslovima IZ u BiH, Uputstvo o načinu vršenja kancelarijskog poslovanja u organima i ustanovama IZ u BiH, Listu kategorije registraturnog materijala s rokovima čuvanja, djelovodni protokol i dr. Zanimljiva je praktična primjena gore navedene Liste, čija je uloga, između ostaloga da razdvaja registraturnu od arhivske građe. Svaki uposlenik IZ koji radi na protokolu, sada se to zove pisarnica, trebao bi da kod sebe, na stolu, ima ove akte, posebno Listu kategorija registraturne građe s rokovima čuvanja, kako bi znao da klasifikuje registraturnu građu prema temama, organizacionim jedinicama, odnosno radnim mjestima te rokovima čuvanja. Nekoj građi je određen rok da se čuva do jedne godine, neke do dvije, pet a neka građa se čuva trajno. Građa koja je u Listi određena da se trajno čuva samo je to arhivska građa, ostala građa se nakon određenog roka izdvaja i uništava. Usput da napomenem da registraturna građa predstavlja građu u nastajanju - naveo je on.

Obaveze čuvanja i obrađivanja arhivske građe

Na upit da li u toku rada nailaze i na određene poteškoće, Hodžić odgovara da "nažalost u našim ustanovama se ne vrši proces izlučivanja arhivske građe iz registraturne, zbog čega se zatrpavamo nepotrebnim registraturnim materijalom i to je problem kojeg trebamo što prije rješavati."

- Količina arhivske građe koja je smještena u depou Gazi Husrev-begove biblioteke iznosi blizu 1.000 dužnih metara, dakle arhivska građa se mjeri u dužnim metrima. Količina građe se povaćava ili smanjuje u zavisnosti od sređenosti i prispijeća građe. Pored arhivske građe i spisa, imamo i 2.130 arhivskih knjiga, uglavnom su to knjigovodstvene, računovodstvene knjige, djelovodni protokoli, zapisnici i slično a koje se odnose na gore spomenute spise. Sva ova građa nastala je, uglavnom, u radu organa i ustanova Islamske zajednice, ima nešto poklonjene građe iz osmanskog perioda. Mi ovdje opisujemo arhivsku građu Islamske zajednice koja je nastala u periodu austrougarske uprave, kasnije Kraljevine Jugoslavije, Nezavisne Države Hrvatske, Socijalističke Jugoslavije, odnosno čuvamo arhivsku građu organa i ustanova Islamske zajednice sve do 2016. godine. Najstarija građa je iz 1882. godine, kada je i osnovana prva ustanova Islamske zajednice u Austro-Ugarskoj, Ulema-medžlis. Grubo rečeno, arhivsku građu najčešće dijelimo na arhivske fondove, zbirke i varie. Mi smo do sada izdvojili 18 fondova i šest arhivskih zbirki. Kod nas arhivski fond predstavlja jednu ustanovu, instituciju IZ u BiH, odnosno onu građu koja je u kontinuitetu nastajala u jednoj ustanovi od njenog osnivanja pa do njenog kraja, naprimjer: fond Ulema-medžlisa, fond Zemaljske vakufske komisije, fond Vrhovnog islamskog starješinstva i slično. Dok arhivska zbirka predstavlja objedinjavanje arhivske građe prema temama i koja nije nastajala samo u jednoj ustanovi, naprimjer: zbirka karata, zbirka projektne dokumentacije, zbirka medresa i slično. U varie, najčešće ubrajamo rasutu arhivsku građu, poklonjenu arhivsku građu, te razne druge arhivalije koje ne spadaju u konkretne fondove ili zbirke. Na sređivanju i obradi arhivske građe Islamske zajednice koja se odnosi na period od 1882. do 2016. godine, već duže vrijeme, radi dvoje uposlenika Gazi Husrev-begove biblioteke, moja malenkost i koleginica Amina Kadribegović-Mehić. I pored čestog premještanja ove arhivske građe, a svako premještanje oštećuje građu ili se građa gubi, rasipa, poremeti hronologija sređenosti i slično, ipak smo uspjeli, koliko toliko, da ovu građu učinimo dostupnom našim korisnicima, da je dovedemo do nivoa da se može koristi i ona se intenzivno i svakodnevno koristi - naglasio je Hodžić.

Imajući u vidu broj uposlenih, interesiralo nas je i to kakve su, inače, perspektive. 

- Brzina sređivanja arhivske građe zavisi od ljudstva (broja radnika), vremena i prispijeća građe. To je spor, prljav i na momente dosadan posao, a nas dvoje da imamo tri života ne bismo uspjeli ovu arhivsku građu svu obraditi i to je jedno od pitanja koje će se sigurno ubrzo rješavati. Većina arhivske građe Islamske zajednice je dostupna za istraživanje a dio građe dostupan je i u digitalnoj formi. Zahvaljujući dobroj organizaciji i vođenju Biblioteke, našim informatičarima mi sada imamo digitalnu bazu u kojoj vršimo opis naših spisa prema važećim arhivističkim pravilima. Arhiv Islamske zajednice spada u takozvane specijalne arhive, a to ustvari samo znači da naš arhiv nije ni državni ni privatni. Arhivski poslovi kod nas se praktično uče u pisarnicama, rijetki polažu stručne arhivističke ispite koje povremeno organizuju naši stručni arhivi kao što su Arhiv BiH, Arhiv Federacije BiH, Istorijski arhiv grada Sarajeva. Naša je obaveza da se o arhivskoj građi kao kulturnom blagu brinemo, to je civilizacijsko pitanje jedne zajednice, a sređivanje i obrada te građe je trajan posao. Jedino se još iz arhiva, iz tih starih spisa može naučiti nešto novo iz prošlosti - poručio je Hodžić.

(Objavljeno u printanom izdanju Preporoda)

Podijeli:

Povezane vijesti