Idolopokloničko prihvatanje podjela u BiH

Piše: Sead Turčalo

O posljednjim potezima OHR-a s ciljem izmjene Izbornog zakona, te zašto je nužno napustiti idolopokloničko prihvatanje da je ovakva forma političkog sistema u Bosni i Hercegovini jedina moguća, analizira prof. dr. Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka, Univerziteta u Sarajevu

Christian Schmidt nije prvi visoki predstavnik koji se dolaskom u Bosnu i Hercegovinu suočio sa dva izazova. Prvi je da unutar međunarodne zajednice, ne samo da ne postoji politička strategija za realizaciju mandata koji mu je dodijeljen Aneksom X, već da će mu autonomno djelovanje mnoštva aktera i centara moći unutar međunarodnih struktura kojima treba koordinirati u BiH u značajnoj mjeri otežati misiju. Drugi je nedovoljno vlastito razumijevanje (post)dejtonskih unutrašnjopolitičkih odnosa u Bosni i Hercegovini, unutar kojih se država nastoji promatrati kao virtuelni entitet kontroliran od strane dva realna entiteta, i idolopokloničko prihvatanje da ovakva forma političkog sistema koja je proizvedena organiziranim oružanim nasiljem i agresijom na BiH i duboko diskriminatorna jeste jedina forma egzistencije države.

Dogovor ili nametanje?

Kroz prizmu ova dva izazova se može djelomično promatrati i nastojanje Ureda visokog predstavnika (OHR) da nametne izmjene Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH. Predložene izmjene, od kojih je visoki predstavnik privremeno odustao upošljavajući instrument mehkog nametanja (dogovorite se ili ću nametnuti), podrazumijevali su, između ostalog, uvođenje cenzuisa od 3% prema kojem etnička grupa koja prema popisu iz 2013. godine čini manje od tog procenta u nekom kantonu od ukupnog broja te etničke skupine u Federaciji BiH, ne bi mogla delegirati svog predstavnika u Dom naroda.

Prevedeno na jezik brojki apsolutnu dominaciju unutar odgovarajućih klubova Doma naroda bi imala Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD). Obje stranke su prethodnih godina pokazale da su ključni disruptivni faktori u Bosni i Hercegovini.

Šta je bila politička strategija OHR-a i međunarodne zajednice u ovom slučaju, ukoliko uopće možemo govoriti o strategiji? Akcija izmjene Izbornog zakona i Ustava Federacije, kako je OHR očekivao da će građani čitati, a Schmidt tek naknadno pojasnio, bila je prevencija blokade uspostave vlasti nakon oktobarskih izbora. Ako proširimo kontekst onda vidimo da je akcija bila podstaknuta kombinacijom diplomatskih pritisaka od strane vladajućih struktura Republike Hrvatske i nediplomatskih prijetnji nasiljem od strane HDZ BiH i stranaka okupljenih u nevladinoj organizaciji Hrvatski narodni sabor (HNS).

Dugoročne poruke

Imajući u vidu da je ovakvo „strateško“ promišljanje bilo podržano od strane dvije ključne države međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, Sjedinjenih Država i Velike Britanije, koje su proteklih godina imale konstruktivnu ulogu u izgradnji države Bosne i Hercegovine, postavlja se sljedeće pitanje: Da li su OHR i diplomatski predstavnici tih zemalja razumjeli poruku koju bi poslali građanima i građankama ove države? Svjesno zauzimam poziciju naivnog pitca, da bi dao odgovor kako je značajan dio građana i građanki Bosne i Hercegovine kroz formu javnog negodovanja doživio i razumio šta bi im OHR i međunarodna zajednica poručila ukoliko bilo kada nametnu odluku sa sadržajem koji je dospio u javnost protekle sedmice?

1. Poručili bi da je etničko čišćenje i udruživanje radi činjenja zločina protiv čovječnosti u ratnom te sistemsko i dugotrajno blokiranje institucija u postratnom periodu poželjan model za postizanje političkih ciljeva koji nisu do kraja ostvareni ratnim politikama.

2. Poručili bi da je etnokratski model vladanja poželjan model, a izgradnja građanskog društva i države nepoželjna za međunarodnu zajednicu.

3. Poručili bi da su etnički čiste teritorije jedini teritorijalni model organizacije Bosne i Hercegovine s obzirom da bi ova odluka dovela do toga da se “manjine” sele u dijelove gdje je njihov etnički kolektivitet većina.

4. Poručili bi da se Bosna i Hercegovina ne može zasnivati na demokratskim vrijednostima, pravu i slobodi pojedinca, uz poštovanje kataloga kolektivnih prava koja ne bi favorizirali kolektivitet nad individuom niti blokirali državu.

5. Poručili bi da je Bosna i Hercegovina za međunarodnu zajednicu moguća samo u formi onoga što je proizvedeno organiziranim oružanim nasiljem, genocidom, etničkim čišćenjem i drugim zločinima protiv čovječnosti.

6. Poručili bi da je obesmišljeno bilo kakvo političko organiziranje i djelovanje na građanskim principima.

Da bi izbjegli slanje ovakvih poruka OHR i međunarodna zajednica trebaju napustiti idolopokloničko prihvatanje da je ovakva forma političkog sistema u Bosni i Hercegovini jedina moguća forma egzistencije države. Zbog očekivane propasti pregovora domaćih aktera oko izmjene Izbornog zakona i Ustava Federacije BiH potrebno je pripremiti prijedlog koji će uključivati provedbu presuda Evropskog suda za ljudska prava, mehanizme zaštite kolektivnih prava koji se neće moći zloupotrebljavati ali ni ići na štetu individualnih prava. Vodeći princip treba da bude inkluzivno društvo u kojem su svaki pojedinac i pojedinka jednaki i ravnopravni. Samo društvo s takvim principima može pozivitno vrednovati i kao svoju prednost koristiti multietničnost. Ovakav prijedlog se ne očekuje samo od međunarodne zajednice nego prvenstveno od stranaka sa sjedištem u Sarajevu. Dosad smo u javnosti slušali njihove naracije šta ne žele, sada očekujemo pisani, jedinstveni dokument o tome kakav Izborni zakon i izmjene Ustava Federacije BiH žele.

(Objavljeno u printanom izdanju Preporoda)