Fajko Kadrić: "Šta su meni ptice" roman o podrinjskom džehennemu

Fajko Kadrić je rođen 1965. godine u Skugrićima, općina Vlasenica. Objavio je dvije knjige pripovjedaka Ko još pjeva dok umire te Ordijski mujezin i romane Protokol posrnulih i Udovičke zemlje. Roman Udovičke zemlje dobitnik je nagrade Fondacije za izdavaštvo 2019. i „Zlatno pero“ za najprodavaniju knjigu 2020. godine. Za svoj rad višestruko je nagrađivan. Njegov novi roman Šta su meni ptice razlog je našeg razgovora s Kadrićem.

Razgovarao: Alem Dedić

Preporod.info: Početkom 2022. godine izašao je Vaš roman Šta su meni ptice. Iako bez ijedne promocije prvo izdanje je rasprodato, a drugo izdanje se uspješno prodaje. Kakve su reakcije čitalaca na sadržaj romana?

Kadrić: Reakcije su više nego dobre, preciznije rečeno neočekivano dobre. Ja sam nakon dvije knjige pripovjedaka Ko još pjeva dok umire i Ordijski mujezin u kojima je posljednja agresija na Bosnu i Hercegovinu bila glavna tema, a da ne ostanem obilježen ratom i ratnom pričom, pobjegao od nje u romane Protokol posrnulih koji bi u najkraćoj definiciji nazvao psihosocijalnom pričom, a onda Udovičke zemlje – roman o srednjevjekovnoj bosanskoj državi u kojem je obrađen najburniji dio bosanske povijesti od 1440. do 1470. godine. Nakon osam godina izbivanja, romanom Šta su meni ptice ponovo sam se vratio u rat. Ako bih sad trebao odgovoriti zašto u rat, odgovorio bih da pripadam generaciji ljudi čije je najbolje godine života, mnogima i život, potrošila upravo ta pošast. Iz nje najuvjerljivije pripovijedam.

Preporod.info: Jedan od recenzenata, književnik Željko Grahovac kazao je da je roman Šta su meni ptice najbolji do sada objavljeni roman s tematikom rata protiv čovjeka i čovječnosti vođenog na ovim prostorima devedesetih godina prošlog stoljeća. Šta ovaj roman izdvaja zbog čega ga kritika ocjenjuje kao najbolji u ovoj tematici?

Kadrić: Mislim da je, osim po književnoestetskom dojmu na štivo, presudan karakter glavnih likova ovog romana s kojima se čitatelj poželi poistovjetiti, oni su istinski junaci i ne traže da se čitatelj sažali nad njima. Rijetki su romani koji su posljednji rat ispričali iz pozicije junaka, a ne žrtve i to su po mom shvatanju dva presudna elementa po kojima su čitatelji odreagovali na roman.

Preporod.info: Roman je pisan prema kazivanju Ekrema Redžića, Vlaseničanina. Veći dio romana upravo se i odvija u Vlasenici i njenim selima Džematu, odakle je junak romana i Cerskoj. Kako ste i zašto došli na ideju da pišete kazivanja Ekrema Redžića?

Kadrić: U odgovoru na prethodno pitanje nalazi se jedan dio odgovora i na ovo pitanje. Mnogo je razloga zašto sam umjesto svojom životnom pričom rat ispričao Ekremovom. Jedan od njih je svakako dug prema ljudima o kojima javnost ne zna ništa. Presudan je Ekremov doživljaj rata. Prolazeći kroz linije i danima hodajući po napuštenim bošnjačkim selima on upotpunjuje sliku rata, kroz njegove oči ćemo vidjeti drugu stranu rata ili drugačije kazano rat iznutra.

Preporod.info: Pojam kurira u ratu malo je kome poznat. Nakon čitanja Vašeg romana vidjet ćemo da su ti kuriri bili istinski heroji kojiće, recimo Cerskoj često značiti jedinu vezu sa Armijom RBiH u Kladnju i Tuzli. Je li Vaš roman, između ostalog i pokušaj da se baci svjetlo na herojstvo ovih ljudi, ali i sve ono što su oni proživjeli i vidjeli na tim putevima i šumama od Cerske i Srebrenice do Kladnja i Tuzle?

Kadrić: U ratu su skrivani kao najveća vojna tajna, u miru su prosto zaboravljeni. Besim Topalović, Ahmo Juraldžić, Enis Čeliković i Ekrem Redžić su bili zvanični kuriri Drugog korpusa Armije RBiH. Besim je poginuo u zasjedi, Ahmo podlegao nakon teškog ranjavanja, Ekrem i Enis su živi.Ono po čemu je ova priča drugačija od svih ratnih priča je u tome što se ona u najvećem dijelu odvija između linija fronta. Moji junaci svjedoče onom dijelu rata koji se odvija u tišini, a to su šumski zbjegovi, zasjede, masovne grobnice i sve ono što je nama, koji smo rovovsku liniju doživljavali kao nepremostivu i živôta vrijednu granicu, bilo nepoznanica. Ekremova priča svjedoči mnogim zločinima, čak i onim zločinima o kojima nema ni tragova i za koje niko nije odgovarao. Prema istraživanjima dr. Huseina Omerovića objavljenim u njegovoj knjizi Žrtve genocida na području opštine Vlasenica, ubijeno je 2.637 Bošnjaka, a za tjelesnim ostacima 700 žrtava se još uvijek traga. U tom broju je i rahmetli Besim. Moj roman neće pronaći nijedne posmrtne ostatke, rasvijetliti nijedan zločin, ali će zasigurno zatalasati duše i naša umrtvljena sjećanja.

Preporod.info: Prva promocija će biti održana u Vlasenici. Da li nas nakon toga očekuju promocije i u drugim gradovima?

Kadrić: Prva promocija će biti 21. aprila 2022.godine u Vlasenici. Tada se obilježava i trideset godina od okupacije Vlasenice. Imam dosta poziva za promocije koje ćemo odraditi nakon vlaseničke promocije i ramazana.