Preko 50% članova Medžlisa IZ živi van Bosanskog Novog

Najveći problem Medžlisa jeste odlazak stanovništva/ Kako izdržavati administraciju Medžlisa?/ Ni atraktivne vakufske lokacije u gradu nisu više dovoljan izvor prihoda

Kada se uzme u obzir udaljenost zgrade Medžlisa IZ Bosanski Novi, nekih 200m, od graničnog prijelaza može se kazati da se ovaj medžlis nalazi doslovno na granici naše domovine. Nažalost, ovaj granični prijelaz je i simbol jednog negativnog trenda u Bosanskom Novom, kojeg su nakon agresije 1992. godine srpske vlasti preimenovale u Novi Grad.

U Bosanskom Novom veći problem od nedostatka finansija jeste nedostatak ljudi. Naime, svake godine Bošnjaci, kao i drugi narodi, ispunjavaju svoj plan čiji je početni korak napuštanje grada, odlazak preko granice u Zapadnu Evropu. Nadali smo se da ćemo 19. aprila ove godine u medžlisu sresti domaćina Amira Kalendera, vrijednog sekretara medžlisa koji je bio naš izvor vijesti o vjerskom životu iz ovog grada, međutim na njegovom mjestu sjedio je Armin Plavulj, devetnaestogodišnjak koji je počeo raditi kao sekretar medžlisa.

 

Imami i džemati

 

Elvir Vakufac, džemat Grad, Ramiz Veladžić, džemat Vidorija, Muhamed Hodžić, džemat Urije, Amir Kalender, džemat Buljuk, Kasim Varcar, džemat Blagaj-Rijeka

Nuhić Emir, džemat Blagaj-Japra, Samir Ahmić, džemat Suhača, Amel Begović, džemat Hozići, Saudin Hlivnjak, džemat Gornji Agići. Džemati bez imama su Prekosanje, Donji Agići i Budimlić-Japra. Vanredne aktivnosti u tim džematima obavlja glavni imam.

 

Budućnost u odlasku?

Saznali smo da je Kalender dao ostavku i uskoro odlazi u inozemstvo, te dobili i iskren komentar mladog Armina: “I ja sam ovdje dok čekam da odem vani“. Jedan sekretar je otišao, a drugi već čeka odlazak. Armin je završio informatički smjer u gimnaziji, a s obzirom da se bavi fudbalom nada se boljoj budućnosti kao sportista u drugim zemljama. Nastojali smo dobiti informaciju čime se bave mladi u ovom gradu i koje vjerske programe za njih organizirati, na što je Armin kazao: “Malo šta se može uraditi. Uglavnom, svi čekaju priliku za odlazak. To je glavni cilj. Mladi dođu na džumu ili na teraviju ramazanom i to je to.“

“U mom džematu prosjek godina džematlija je oko 50. Mladih skoro da nema. Broj djece je minimalan. U školsku godinu upiše se desetero djece, od kojih ponekada redovno dolaze dvoje ili troje, što je, s druge strane, i naslijeđe prošlog vremena kada se mektebu nije pridavala veća pažnja“, kazao nam je Ramiz-ef. Veladžić, imam u Vidoriji, jednoj od gradskih džamija. Inače, od 300 djece u školama, 160 pohađa mekteb. Najveća koncentracija Bošnjaka je u prigradskim i seoskim mjestima, što je drukčije od prijeratnog stanja. Prema riječima Nasera Kajtazija, koji nas je poveo u obilazak grada, Bošnjaci su nekada uglavnom živjeli u gradovima. “Danas se mnogi snalaze kako znaju i umiju, od rada kod privatnika do rada u obližnjim gradovima. Ipak, svi se nadaju odlasku“, kazao je Naser, koji je i mujezin Gradske džamije.

Budućnost medžlisa

Ovaj trend odlaska potvrdio nam je i skoro imenovani glavni imam Saudin-ef. Hlivnjak, porijeklom iz Ahmića kod Viteza, koji je i imam u džematu Gornji Agići od 2005. godine.

“Od 1850 članova Islamske zajednice u Bosanskom Novom, preko pola, to jest 1000 članova živi u dijaspori, a samo 850 stalno borave ovdje. Ovaj podatak dovoljno govori u kakvim uslovima pokušavamo organizirati vjerski život. Glavni prihodi su od pogrebnih usluga, donacija pojedinaca i Rijaseta, s obzirom da smo jedan od nekoliko medžlisa kojima se pomaže novčano na nivou godine. Imamo još nevraćenih vakufa za koje ćemo se boriti, poput zgrade nekadašnjeg Radničkog univerziteta. Medžlis nema svoju imovinu, svi vakufi su vezani za određene džemate i njihove potrebe. Upravo ove prostorije medžlis dijeli s džematom Gradske džamije, čiji je ovo vakuf.  Od stalno zaposlenih u administraciji medžlisa imamo samo blagajnika“, kazao je Hlivnjak, naglasivši da opet uspijevaju organizirati medžlis kako Rijaset nalaže, od sektora za rad s mladima, ženama do humanitarnog sektora kojeg vrlo uspješno predvodi Asim Crnkić, koordinator za socijalnu službu. Veliku ulogu u osiguranju sredstava za nesmetan rad medžlisa ima predsjednik Izvršnog odbora Medžlisa Bosanski Novi Jasmin Karabegović.

Upravo pitanje održivosti medžlisa kao institucije i administrativnog sjedišta džemata postavlja Elvir-ef. Vakufac, koji je bio glavni imam do oktobra prošle godine.

“Džemati kao džemati će pronaći finansije, mogu se održati, ali šta je s medžlisom. Članarina služi za prihode imama, ali kako će se medžlis finansirati? Određene vakufe smo i vratili. Primjera radi, u sklopu ove Gradske džamije imamo poslovne prostore koje iznajmljujemo, ali ljudi slabo posluju. Za kirije nam duguju preko deset hiljada maraka. Možemo iznajmiti drugima, ali situacija će biti ista“, kazao je Vakufac koji kao najveći izazov, zapravo najveći problem, za medžlis vidi sve veći nedostatak stanovništva, odnosno Bošnjaka.

Nova strategija u radu mnogih medžlisa

“Treba razviti strategiju doprinosa od vakufskih šuma i parcela, proizvodnje drveta i slično, ali mi u Islamskoj zajednici još nismo spremni za to niti imamo stručne ljude. Iznajmljivanje prostora, čak da ih sve vratimo, više ne daje prihode. Kada vratimo sve vakufe u gradu, šta ćemo s njima? Pola poslovnih prostora u gradu je prazno. Ono što bismo rado podržali jeste prijedlog da učestvujemo u gradnji zgrade u Sarajevu od koje bismo imali dio prihoda. Ovdje se čini skoro besmislenim ulagati“, zaključio je Vakufac. On je, pored Amira Kalendera koji radi i kao honorarni imam u džematu Buljuk, jedini efendija u medžlisu koji je rođeni Novljanin. Inače, sedam imama je u stalnom radnom odnosu, a dva su honorarno zaposlena.

“Na području medžlisa se nalazi 13 džamija, dvije više nego prije agresije. Nažalost, u nekima se ne klanja, jer nema dovoljno ljudi. Pored odlaska u inozemstvo, ne treba zaboraviti i smrt povratnika. Naime, samo do marta prošle godine bilo je 16 dženaza. Manje djece se rađa, a broj umrlih je sve veći. To je konstanta od prvih godina povratka“, kazao je Hlivnjak.

 Cijela reportaža u printanom izdanju, 1. maj