Muftija Kudić: Svi narodi koji su nestali počeli su propadati iznutra

Povodom 25. novembra, Dana državnosti Bosne i Hercegovine i 28. novembra, godišnjice pogibije majora Adila Bešića, muftija bihaćki hafiz Mehmed-ef. Kudić je danas održao hutbu i predvodio džuma-namaz u džematu Ribić, MIZ Bihać. Tekst hutbe prenosimo u cjelosti.

Hvaljen neka je Uzvišeni Allah, Koji nas je na Pravi put izveo, jer mi ne bismo bili na Pravome putu da nas Allah nije uputio. Neka je salavat i selam na Allahovog poslanika Muhammeda, a.s., donosioca radosne Vijesti, onog koji opominje i upućuje da se u Allaha i Poslanika Njegova vjeruje.

Draga i poštovana braćo,

Kroz cjelokupno ljudsko postojanje mnogi narodi su prolazili kroz različite izazove i iskušenja. Neki od njih su brojčano bili veliki te su iza sebe ostavili neizbrisiv trag u ljudskoj povijesti. Danas o tim narodima učimo i čitamo kako su nastali, čime su se bavili, kako su došli do vrhunca moći i konačno zašto su nestali.

Za neke civilizacije može se reći da su prava misterija i nikada o njima nećemo ništa znati. Mnogo je razloga zbog čega nestaju narodi, ali dva su osnovna. Prvi razlog su prirodne katastrofe u vidu Božije kazne, kako su, npr. uništeni narod Ad i Semud, a drugi razlog je osvajanje i invazija od strane drugih naroda. Kur'an spominje te civilizacije i kaže:

“Taj narod je bio i nestao; njega čeka ono što je zaslužio, i vas će čekati ono što ćete zaslužiti, i vi nećete biti pitani za ono što su oni radili.“ (Bekare, 141.)  

Ovdje Kur’an spominje da su svi narodi imali priliku da napreduju, da se razvijaju, da čine dobro i da ih čeka kraj onako kako su zaslužili.

Sve dok budu razvijali univerzalne vrijednosti o slobodi, poštenju i pravdi, i sve dok budu imali na umu da su oni samo ljudska bića, stvorenja koji su na ovom svijetu na ispitu, sve do tada imaju priliku da čine dobro i da se takmiče u dobru.

Za sve narode koji su nestali zajedničko je jedno: svi su oni najprije počeli propadati iznutra zbog loših djela koja su činili pripadnici tog naroda.

“Zbog onoga što ljudi rade, pojavio se metež i na kopnu i na moru, da im On dâ da iskuse kaznu zabog onoga što rade, ne bi li se popravili.” (Er-Rum, 41.)

Svjedoci smo da živimo u vremenu kada su se pojavile mnoge devijacije i zastranjivanja u društvu. Nestale su vrijednosti koje su krasile naš ummet kao što su iskrenost, dostojanstvo, iman i međusobno povjerenje.

Živimo u populističkom dobu, u vremenu smutnje, kada bez ikakve odgovornosti udaramo na čast našeg brata muslimana. To je, draga braćo, za ibret, za vjernika i narod koji vjeruje to je znak da je krajnje vrijeme da se vrati ispravnom putu. 

Naša država Bosna i Hercegovina ima svoju hiljadugodišnju državnost. Ne postoji u svijetu država koja ima takvu historiju a da uvijek iznova mora dokazivati svoje postojanje i svoju državnost.

Da bi se država smatrala državom mora imati stalno stanovništvo, definirani teritorij, vlast i sposobnost da stvara odnose s drugim državama. Desetljećima se radi na tome da se rasele autohtoni stanovnici Bosne i Hercegovine.

Teritorij naše zemlje se otima zatim se preoblikuje u različite fragmentirane dijelove i nazive. Drugi narodi teško prihvataju činjenicu da dijelimo vlast, da živimo u suživotu, jedni pored drugih. I na kraju se uvijek iznova uvjerimo da oni nikada neće prestati imati aspiracije o podjeli naše države i njenom nestanku. 

Naša odlučnost da se branimo i tako očavamo opstanak ove zemlje, a time i individualni opstanak, razlog je što do sada nisu uspjeli u svojim namjerama. Odlučnost nije samo želja koju iskazujemo, naša odlučnost ogleda se u jačanju svih intlektualnih i materijalnih kapaciteta kako bi se osiguralo da se nikada više ne dovodi u pitanje opstojnost naše domovine.

“I ne budite kukavice i ne malaksajte, i pozivajte miru a vi ste nadmoćniji, jer Allah je s vama, On vas neće nagrade za djela vaša lišiti.” (Muhammed, 35.)

Zaboravljamo da Allah neće zaboraviti jedan narod ako taj narod upućuje dove Njemu i nastoji da se promijeni. Naša lijepa vjera islam podstiče nas da volimo svoju domovinu, da se njome ponosimo i da smo spremni da je branimo, tako da oni koji padnu u borbi za vjeru i domovinu imaju kod Allaha počasno mjesto šehida.

Jedan od takvih, ako Bog da šehida, je Adil Bešić čiju godišnjicu preseljenja na ahiret obilježavamo ovih dana.

Šehidi su najčasniji sinovi naše domovine. Allah neće dozvoliti da je njihova časna šehidska krv pala uzalud.

Ne treba imati nimalo sumnje da će neprijatelji naše domovine nastojati da unište našu želju i našu volju da odbranimo Bosnu. 

„A kada se odlučiš, u Allaha se pouzdaj; Allah voli one koji se u njega pouzdaju.“

U Allaha se uzdamo i od njega pomoć tražimo. Da nam Allah pomogne i uputi nas na Pravi put! Amin!

(Preporod.info)