Spašavanje posrnulog Fatmira, čudnovati tajming orkestriranog napada na IZ u BiH

Spašavanje posrnulog Fatmira, čudnovati tajming orkestriranog napada na IZ u BiH

U trenutku kada se Bosna i Hercegovina, prema svjedočenju svjetskih i domaćih aktera političkog života, suočava sa najdubljom krizom od perioda agresije, i u trenutku kada iz RS-a dolaze nedvosmisleni pozivi na podjelu BiH, protjerivanje Oružanih snaga BiH i SIPA-e, a kako drugačije nego silom, te ukidanje nadležnosti države BiH na polovici njene teritorije, bosanskohercegovačka javnost je ove sedmice bila izložena jednosatnom šizofrenom konstruisanju alternativne stvarnosti od opskurnog Fatmira Alispahića i to na televiziji koja pretenduje da bude mjera patriotske, vjerske i svake druge podobnosti i moralnosti. Teza je jednostavna, najveći krivac u ovom trenutku i jedina opasnost za Bosnu i Bošnjake je Islamska zajednica u BiH koja se često zlonamjernim konstruktima i poluistinama povezuje sa kriminalom, nekim političkim opcijama i uspoređuje sa mafijom.

Nije slučajan tajming ovog istupa. Ne samo zbog trenutne situacije, iako će biti onih koji će ustvrditi kako se opet od unutrašnjih problema bježi zbog neke veće strane opasnosti i da je to oprobani recept „etnonacionalista“. Nego uprkos tome. Jer kako drugačije nego šizofreno i iščašeno iz realnosti izgleda kada nakon sat vremena jedino što gledaoci mogu i iz pitanja i iz odgovora učesnika emisije zaključiti, u ovim presudnim trenucima za BiH, jeste da Islamska zajednica nije samo saučesnik u svemu što se sa državom dešava, nego čak i neko ko to orkestrira i ko ima cilj podijeliti BIH. Znači, pazite, IZ i bošnjačka politika dijele BiH, a ne Dodik i drugi separatisti.

Ona je kriva i za sve loše što se njoj i Bošnjacima dešava. Čak nisu Dodik, Ivanić niti Čović krivi što nema Ugovora IZ sa državom, nego sama Islamska zajednica i najjača stranka kod Bošnjaka koja je u vlasti. Kvaziargumenti na ovu temu, kao ustvari i na sve druge koje je otvorio, mogu biti uvjerljivi samo onome ko ništa ne zna o temi ili stvarnoj situaciji u IZ BiH. Srpska pravoslavna crkva i Katolička crkva imaju ugovor sa državom, ali on ne uređuje pitanja poslovanja za koja on navodno tvrdi da su razlog zašto IZ nema ugovora. To je samo ilustracija da on ne zna o čemu govori, da se služi poluistinama i konstrukcijama, kao i svemu drugome što o IZ govori i da u konkretnom slučaju nije ni pročitao nacrt Ugovora, niti zna išta o tome kako npr. posluje SPC danas.

Nije to novo za Fatmira. On je i tokom agresije i genocida ponavljao istu mantru o tome kako su hodže i Islamska zajednica podjednako krivi za srpske zločine zbog nekog samo njemu jasnog grijeha islamizacije društva. Od tada je prošao sve krajnosti društveno-političkog spektra, od ekstremnog ljevičara do islamiste, od zaštitnika paradžemata, tekfirovaca i simpatizera ISIL-a do nekoga ko bi da brani Bosnu od njih. Od nekoga ko je branio Reisa i IZ do nekoga ko je po nečijem nalogu sebi postavio samo jedan cilj, a to je potkopavanje institucije IZ i reisu-l-uleme. Jedino što je konstantno u ovoj njegovoj nedosljednosti jeste, što su već posvjedočili mnogi koji su s njim na bilo koji način sarađivali ili „koristili njegove usluge“ jeste da on nikada i ništa nije radio bez "masnog honorara".

Da vrijeme pojavljivanja Fatmira, kojem su svi mediji na kojima je radio (a lista je duga) zbog njegovih fašističkih stavova i laži zatvorili vrata, bude još sumnjivije, valja primijetiti još jednu okolnost. Naime, kada je svjetska i regionalna javnost počela sve otvorenije kritikovati trenutnu destruktivnu politiku SPC u regionu i kada su, naročito nakon dešavanja u Crnoj Gori, stvari postale očite, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik, kako to prenosi novinska agencija Srna, pokrenuo je kampanju protiv Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini kazavši da je stranka koju je osnovao „pokojni otac“ Bakira Izetbegovića „u suštini nastala u džamiji, te da se tamo i dan-danas regrutuje članstvo“. Također je – prema istom izvoru – kazao da su „Bakiru džamije i danas govornice sa kojih se šalju partijske i političke poruke“, te da „džamija u BiH određuje pobjednika među bošnjačkim političkim tijelom“.

Bio je to bezuspješan pokušaj spina koji je ubrzo prozrijet, ali je očito nekome odaslao signal da je to pravac djelovanja u kome valja nastaviti.  Treba potisnuti ulogu SPC-a u stvaranju „srpskog svijeta“ i njihovu ulogu u provođenje politike Vučića i Dodika na navodnu vezu SDA i IZ i politizaciju islama još od vremena omiljene teme velikosrpske propagande, famoznih mudžahedina i Islamske deklaracije.

Treba skrenuti pažnju na najveću opasnost BiH, pa čak i regionu, a to je IZ koja na izbjegličku krizu gleda kao na sigurnosno, ali i humanitarno pitanje, jer će navodno migranti i izbjeglice pretvoriti Bosnu u novu Siriju, a ne srpski secesionizam. Opet krivac za njihov dolazak nisu oni koji ih bez ometanja puštaju sa teritorije Srbije da uđu u BiH, koji ih provode kroz manji bosanskohercegovački entitet, niti oni koji su sve resurse granične policije stavili u službu sprječavanja njihovog izlaska iz BiH u susjednu Hrvatsku, nego IZ koja poziva da se s tim ljudima postupa u skladu s minimumom ljudskog dostojanstva i koja ne podržava Fatmirove pozive zbog kojih mu se sudi da se Bošnjaci s njima razračunaju silom, a sve kako bi izbjegli sirijski scenario.

I jedan i drugi akter emisije imaju dovoljno godina i iskustva da javnost s pravom može postaviti pitanje da li se radi baš o pukoj slučajnosti da se ovako pokušava iskonstruisati neka nova realnost.

I treći tajming koji je isto tako bitan jeste da je Fatmiru dat prostor na televiziji koja pretenduje da bude relevantna i profesionalna u trenutku kada je on snimio i objavio video u kojem žali zbog svih laži koje je izrekao o direktoru Vakufske direkcije IZ u BiH u toliko u emisiji reklamiranom Defteru hefte. Na stranu to što u emisiji nije naravno bilo riječi o tome da je kanal na kome su se te emisije emitovale izbrisan i od Facebooka i od Youtuba zbog očitog kršenja osnovnih normi, od tačnog i fer izvještavanja do širenja govora mržnje i poziva na nasilje.

Nakon što je ponižen pod pritiskom suda izražavao žaljenje zbog laži o zvaničnicima IZ i kleveta koje je iznosio, Fatmir je dobio priliku da ponavlja svoje laži, samo sada malo opreznije bez imena i navodnih dokaza koji se mogu pobiti, demantovati ili za koje se može tužiti za klevetu. Sad je sve ostalo na informacijama koje on ima i koje su mu dostavljene (od koga i s kojim ciljem?). Očito je nešto naučio na sudu.

Ništa manje sramno nije davanje prostora Fatmiru na jednom mediju, koji, ponavljamo, predstavlja sebe kao kredibilan, u trenutku kada mu se sudi ne za „verbalni delikt“ kako sebi voli tepati, nego za govor mržnje i podsticanje vjerske i svake druge netrpeljivosti.

Bez obzira na to koliko Fatmir, autor knjige Reisofobija, koji je u jednoj fazi svoje nedosljednosti tvrdio kako su svi napadi na Reisa napadi na instituciju IZ i sam islam, pokušavao biti relevantan, on to neće uspjeti pa makar ga mimo svih normi profesionalnog novinarstva, o čemu svjedoče i prijave Vijeća za štampu, RAK-a, Udruženja novinara, ombudsmena i svih koji drže do novinarske struke i etičkog novinarstva, gurali neki „mediji“ sa ništa manje sumnjivim prioritetima i afilijacijama.

(J.V./Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti