Bijeli mačak u Aja Sofiji
Piše: Mustafa Bećirović
Čim sam prošle hevte sletio na novi istanbulski aerodrom, namah me opalila nostalgija za Bosnom.
Ne postoji putovanje u druge zemlje avionom, a da se ne pokajem što nisam krenuo autom kako bih se što prije mogao vratiti. Ha sam izašao iz aerodromske zgrade, dočekao me crni mercedes i šofer, zadužen od domaćina za moju udobnost i sigurnost tokom boravka.
Odmah mi je udarilo u glavu da sam k'o Predsjednik, samo da su još prostrli kakav crveni tepih!
Domaćin me dočekao ispred kapije zgrade sa saradnicima i to me je još više ufuralo u ulogu Predsjednika. Dok smo sjedili u ovalnom uredu domaćina i ćaskali o stanju nacije u Bosni, Turskoj i šire, primijetio sam da na zidovima nema ni slike ni biste Ataturka. Kontam, pitaću kasnije, usput, na večeri gdje dominiraju relaksirane teme.
Predložiše da glavna večera bude sutra, u petak navečer i da gledamo utakmicu Turska - Italija, kojom se otvara Evropsko prvenstvo u fudbalu, u Rimu. Naravno, svi se nadaju da će Turci osvojiti Rim kad već jednom nisu osvojili Beč.
Naumpade mi Svjetsko prvenstvo u Brazilu, u Rio de Janeiru 1950. godine. To je bilo prvo Svjetsko prvenstvo u fudbalu poslije Drugog svjetskog rata, a organizacija je povjerena svjetskoj sili u fudbalu - Brazilu, koji je za dvije-tri godine izgradio najveći stadion Marakanu koji je mogao primiti 220.000 gledalaca.
To prvenstvo je i dan danas najveća tragedija u kolektivnoj svijesti Brazilaca, jer su u finalu izgubili od Urugvaja.
Nezamislivo!
Prije utakmice predsjednik Brazila je pozvao igrače u svoju rezidenciju i rekao im:
- Ja ću vas sačekati u svom uredu da to rutinski završite, pa ćemo ovdje nastaviti slavlje.
Urugvajski selektor je svojim momcima u svlačionici rekao:
- Momci, nije sramota ako izgubite sa 4:0.
Kapiten momčadi, najbolji igrač Urugvaja je ustao, skinuo kapitensku traku i rekao:
- Ja neću igrati jer nisam ovdje došao da gubim već da pobjeđujem.
To prvenstvo iz 1950. je zapamćeno po najvećem broju samoubistava Brazilaca. Zapamćeno je i po tome da su Indijci odustali od takmičenja, jer im FIFA nije dozvolila da igraju bosi kako su to oni htjeli da ispoštuju svoju tradiciju. I još je bila jedna sramota: Englezi su izgubili od Amerikanaca, a reporter u Engleskoj je smijenjen jer je na radiju slagao da je Engleska pobijedila Ameriku sa 12:0.
Lice domaćina je potamnilo kad je Italija povela autogolom igrača Turske reprezentacije.
Naumpade mi bošnjačka politička reprezentacija. Ne može osvanuti dan, a da neko nije zabio go u vlastitu mrežu. To je beskrajna igra u vlastitom kaznenom prostoru. Lijevo krilo protiv desnog, zavisi kome centarhalf više dodaje. Bekovi ili bekani driblaju ispred gola umjesto da ispucavaju i nabacuju loptu svojim napadačima u prostor protivnika.
Susret sa Aja Sofijom sutradan je potpuno uništio moje osjećanje da sam ko Predsjednik, čije je ufuravanje trajalo 24 sahata. Prelijepi glas imama koji je učio ajete sure Merjem poslije podne namaza izmamilo je suze. Jedan veliki bijeli mačak sjedio je na podzidi ispod velikih peštahti i sve vrijeme lizao šape i umivao lice. Bez ikakve uznemirenosti i straha gledao je ispred sebe stotine muškaraca i žena. Kad se završio namaz, otišao je u neku svoju jazbinu.
Mnoštvo je pitanja u ovom Božijem hramu freski i levhi. Jedno je bez odgovora:
- Da li su povijesni sukobi naroda borba teologija za "politički apsolut" i jesu li vremenske dionice moguće bez seoba naroda i "polja krvi" zbog zloupotrebe mandata Božanskog poslanja?
Brazilci zbog svog historijskog poraza na Marakani nisu ubijali Urugvajce, već sebe. Zbog poraza na Gazimestanu od Turaka, već sedam stoljeća, u duhovnim, ideološkim i političkim manastirima, kao marihuana uzgaja se i održava tradicija mržnje prema muslimanima Balkana, posebno Bošnjacima.
Oko pet miliona muslimana Bošnjaka prognano je u Tursku. Gdje su danas njihove kuće i zemlja na brdovitom Balkanu? Da li će se neko sjetiti da donese rezoluciju da im se dodijeli barem dvojno državljanstvo, jer bi to u civilizacijskom smislu spadalo u kategoriju "legitimnog prava i predstavljanja".
Bosna je trajno političko Galipolje. Ona je nešto malo više od geografskog pojma, ona je ontološki prostor borbe dobra i zla. Samo je pitanje na kojoj smo strani u savezu dobra, ili zla. Jači pobjeđuju. Jedni brane život kao postojanje, drugi ga uništavaju.
Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o
