Priča o vjeri i nevjeri

Piše: Muhamed Velić

Kaže se u jednoj hikaji da je u nekom mjestu, davno, svijet počeo obožavati drvo koje je bilo toliko staro i veliko da su ljudi počeli vjerovati u njega i pridavati mu neke natprirodne moći.

Inače, tako to biva, kad nema prave vjere, onda ima krive vjere.

No, u tom mjestu živio je jedan mladić koji je bio slika i prilika pravog hanifa - pravog vjernika, iskrenog obožavatelja samo Jednoga Boga, koji nije mogao gledati tu krivu vjeru i bogohuljenje. Pitao se kako će ljudi obožavati nešto što jedna obična sjekira može pretvoriti u paramparčad. I krenuo je da pokaže tom džahilskom svijetu u kakvoj su zabludi, zapravo, odlučio je staviti tačku na njihovu zabludu i džehalet.

Tako je jednoga dana, kada je to sve kulminiralo u njemu, otišao do svoje kuće, iz podruma uzeo veliku sjekiru i zaputio se prema drvetu s namjerom da ga obori i isječe u palidrvo. Njegovoj vjeri i namjeri, čvrstoj kao granitna stijena, kao da se nije moglo odbiti ništa. Odlučno je koračao prema drvetu i mjestu lažne vjere.

No, negdje na pola puta čekao ga je šejtan, prerušen u čovjeka, tj. u ljudskom suretu, a često tako biva. Nečastivi ga je upitao gdje ide, a on mu je odgovorio da ide porušiti drvo. Šejtan je rekao da to ne može uraditi, jer mu on ne dozvoljava to, a hanif je rekao šejtanu da ga on ne može zaustaviti i da to on može uraditi. I šejtan se bacio na njega. Onda su se njih dvojica počeli naguravati, hrvati i tući te je ovaj hanif povalio šejtana i bacio ga pod svoje noge, u blato, zatim je sjeo na njega, rekavši mu: "Eto, vidiš, ne možeš me zaustaviti!"

Šejtan je nevoljno priznao da ga je savladao, ali mu je lukavo dao ponudu, koju neće moći odbiti. (A kakve samo neodoljive i primamljive ponude šejtan daje!) Šejtan mu ponudi da ostavi sada drvo, da ga ne ruši - to je jedno obično drvo, prije ili kasnije srušit će se samo od sebe, crvi će ga nagristi, kiše i oluje će ga oboriti, ljudi će onda shvatiti da je to zabluda - te da se vrati svojoj kući i posluša ga, a zauzvrat će svakoga jutra ispod jastuka nalaziti po jedan zlatnik koji će mu ostavljati. (Ili, savremenim riječnikom kazano, biće mu na račun uplaćeno.) A šta sve može uraditi s tim zlatom i novcem, kakvih sve dobrih djela, a drvo će se samo od sebe srušiti.

On je počeo da misli o tom prijedlogu i ponudi koja mu se svidjela i koju je, na koncu, i prihvatio.

Vratio se svojoj kući, ostavio sjekiru u podrum i nastavio sa svojim životom. No, željno je čekao jutro da vidi svoju "nagradu". Čim se probudio podigao je jastuk, a ispod jastuka je bio zlatnik. Bio je sretan, jer je počeo da ubire plodove svoje borbe, a to je, naravno, iluzija. Jer, istinski plod borbe je sama borba i zalaganje do samoga kraja.

I tako bi narednih deset jutara, a već 11. jutro ispod jastuka, kad se probudio, nije bilo ništa. Mislio je možda je greška. I sljedeće jutro nije bilo ništa, ni jutro poslije, ni ono poslije i tako redom. Naljutio se, vidjevši da nije greška, te kazavši da neće niko njega praviti budalom i da je dosta više, otišao je do podruma, uzeo onu veliku sjekiru i ponovo se zaputio prema drvetu da ga obori.

Na istom mjestu, opet ga je čekao šejtan s istim pitanjem. Mladić je, ovaj put ljutito, odgovorio kako ide srušiti drvo i da ga niko neće zaustaviti u tom naumu. Šejtan mu reče, opet isto, da mu neće dozvoliti da sruši drvo. On mu kaza da ga ne može zaustaviti, a šejtan reče da može i baci se na njega. Tu se njih dvojica poguraše i pohrvaše i sada ga šejtan obori na zemlju, baci u blato i sjede na njega. Onda mu reče: "Evo, vidiš da mogu!"

Bivšem hanifu ne bi ništa jasno, upita ga kako ga je sada mogao savladati a prošli put nije, a šejtan mu reče: "Prošli put si imao tako čist, iskren i jak nijet, da se cijeli svijet digao da te zaustavi - ne bi te mogli zaustaviti, jer toliko je tvoj nijet i tvoja vjera bila čista, iskrena i jaka, sada više tvoj nijet nije iskren i tvoja vjera nije čista - vjera hanifa."

U priči, u prvom njenom dijelu, možemo prepoznati nesalomivu snagu iskrenog nijeta kakav je imala nana Fata Orlović, a u drugom dijelu priče sve dušebrižnike, pseudo-promicatelje i kvazi borce kojima su usta puna Bosne te njenih ideja i vrijednosti - a nijet i vjera u istu im nisu iskreni i čisti.

Takvih, ovih drugih, ima svugdje, a najviše na društveno-političkoj sceni.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.