Otvaranje muslimanskog uma
Piše: Rusmir Šadić
Tokom posljednjih godina svjedočimo pojavljivanju značajnog broja vrijednih istraživanja i studija proizašlih iz pera nove generacije muslimanskih intelektualaca. Jedna od takvih je i nedavno objavljena knjiga turskog autora Mustafe Akyola, pod naslovom Reopening Muslim Minds: a Return to Reason, Freedom and Tolerance (St. Martins Essentials, april, 2021)
Knjiga Mustafe Akyola predstavlja urgentan poziv za ponovnim čitanjem Teksta Kur’ana, te otvaranjem za mnogostruke oblike znanja i mudrosti, kakvim su se muslimani tokom zlatne ere nadahnjivali.
Naime, Akyol pokušava kod nas osvijestiti činjenicu da postoji određena nesumjerljivost između određenih principa ili duha tih principa unutar središnjeg Teksta islama (Kur’an) i implikacija istog teksta koje su nastupile usljed vrlo karakterističnih interpretacija unutar određenog povijesnog konteksta. Ne samo da su povijesne okolnosti u značajnoj mjeri određivale takve interpretacije, nego se čini da su običaji, politički ambijent i kulturne prilike utisnule svoj pečat u davno dosegnutim "rješenjima".
Imperativ, koji u određenom smislu susrećemo na stranicama knjige Mustafe Akyola, da se pristupi jasnoj diferencijaciji onog što jeste religijsko u odnosu na ono što je povijesno, oslobodilo bi univerzalni duh islama koji njeguje princip slobode, tolerancije i pluraliteta.
S druge strane, Akyol naglašava svu pogubnost muslimanskog odustajanja od univerzalizma koji ih je učinio velikom civilizacijom. Riječ je o otvorenosti spram drugih i spremnosti da se drugima doprinese. Trenutak u kome je donesen "zaključak" kako su svi odgovori dosegnuti i da nadalje treba samo slijediti, te da muslimani nemaju potrebe za bilo kakvim drugim oblicima znanja, osobito ne onim koji dolaze od “nevjernika”, označio je početak kraja neponovljive civilizacije koja je čovječanstvu ponudila izvanredna ostvarenja i imena u oblasti matematike, medicine, umjetnosti, arhitektuke, filozofije i teozofije.
Trenutak zatvaranja označio je smrt kreativnog duha koji je je pod inspiracijom i svjetlom islama stvarao stoljećima. Akyol vješto podsjeća da su muslimani na čije se vrijeme sa nostalgijom osvrćemo čitali, prevodili, pisali i stvarali ideje, ne dijeljeći znanje i mudrost na islamsko i neislamsko, jer su znali da je mudrost univerzalna, a da je "znanje izgubljena stvar vjernika, koju treba uzeti."
Posrijedi je povijesna potreba za ponovnim otvaranjem muslimanskog uma i kreiranjem dodatnog prostora za ono što se označava racionalnog teologijom. Stvar je jednostavna, treba priznati da određenja rješenja do kojih se došlo u nekom od davnih stoljeća ne mogu biti mjerodavna za naše izazove jer ne samo da promašuju, nego svojom društveno-povijesnom i kulturološkom uvjetovanošću ne dosežu svu složenost života koju mi iskušavamo kao vlastitu postavljenost u povijest.
Konačno, Mustafa Akyol će poput Tariqa Ramadana potcrtati važnost reforme islamskog prava, jer značajan dio "problema" svoje korijene ima upravo u interpretacijama šerijata. Reforma i potreba za ponovnim čitanjem na koju ukazuje Akyol, nema svoju stvarnu analogiju u protestanskoj reformaciji, nego u prosvjetiteljstvu Lockeovog tipa kojim je zagovarano, ne odbacivanje nego nova interpretacija kršćanstva.
Otkloniti teološku i mentalnu blokadu koja stoji na putu otvaranja i ponovne afirmacije prosvjetiteljstkog duha koji je imanentan islamu, ali već odavno “zarobljen” povijesnim stegama davno nadiđenih čitanja, cilj je kojem teži doprinijeti izvanredan tekst nove knjige Mustafe Akyola.
Premda ima onih koji bi uvijek i a priori kazali “ne” takvim nastojanjima, teško bi našli bilo kakve argumente da kažu kako pojmovi sloboda, razum i tolerancije - kao i njihovo praktično značenje - nisu snažno ukorijenjeni u učenju islama. Naglašavajući važnost upravo tih pojmova Akyol gradi svoju viziju budućeg razumijevanja islama unutar muslimanskih društava i njegovog vraćanja vrijednostima koje mu supstancijalno pripadaju.
Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.
