U iščekivanju ummetskih vakcina

Piše: Mustafa Bećirović

Dok smo uživali u post-ramazanskoj kahvi u bašti hotela Evropa, moj prijatelj Derviš, mada nije dervišhane, pita me gdje ćemo na džumu.

- Nećemo nigdje – rekoh. On iskolačio oči i pogledom razabire je l' ja to ozbiljno.

- Jest - rekoh ozbiljno - klanjat ćemo u parku nasumice i ti ćeš biti imam.

Pita on: - Je l' sve uredu s tobom, da te nisu šejtani uzeli pod svoje? Kako ćemo nasumice klanjati džumu kad ne može, to je kolektivni farz.

- Isto onako kako si ti podijelio zekat nasumice, a mene izružio što sam ga uplatio u Zajednicu.

Utom naiđe jedna žena, pokrivena, lijepa, u pismenom izdanju sa dva prelijepa dječaka i upita me mogu li prepoznati svoju učenicu iz mekteba od prije trideset i nešto godina.

 - Ja sam - kaže - Alma Šerifova iz Žepča. Završila sam Medresu, živim na Vratniku. Samo sam zastala da Vas pozdravim i da Vam zahvalim za najljepše mektebske dane koji su me odredile u životu na najljepši način.

Nakon što sam otpozdravio svoju učenicu, obojica smo zašutili. U neka će doba Derviš prekinuti tišinu i pitati:

- Hoćeš li se vakcinisati?

- Puno pričaš. Zar da se vakcinišem "ćafirskom" vakcinom? Ja čekam ummetsku vakcinu koja će biti halal. Osim toga, Dervišu, kako se družim s tobom po ovim kahvama, lijepo mi je. Uviđam da sam deinstitucionaliziran kao musliman i da nemam nikakve obaveze i odgovornosti prema Zajednici. Puno mi je pomogao ovaj tekst od tvog dr. Seje Sušića, asistenta u Pakistanu, a koji je naručen da osporava Islamskoj zajednici vođenje vjerskih poslova kod muslimana u Bosni, među kojima je i zekat. Dobra ti ta ulema koju ne poznaje ni njihovo selo, ni mahala. Mi imamo milijardere u proizvodnji hadisa za vlastite potrebe. Smio bih se kladiti da je taj zanatlija, prije nego što je otišao u Pakistan po znanje, bio mršav i suhonjav i da sada, kada je negdje u Kandaharu certificiran kao stručnjak za laž i spekulacije, ima oko 120 kg, to je ta naša teška ulema. Tako ti on Reisu i "njegovoj" zajednici napiše otvoreno pismo, pa mu citira fikhsko djelo Nur al-Idah. Naravno da za one koji šire portalske laži s ciljem urušavanja vertikale Islamske zajednice nije važno da se to fikhsko djelo među relevantnom i kompetentnom hanefijskom ulemom ne smatra priznatim djelom po kome se izdaju fetve, niti se smatra najpouzdanijim djelom, već može poslužiti za obuku talebe, učenika u medresama. Taj novorođeni doktor, i tu smo milioneri po falsifikat diplomama, zasigurno nije pročitao uvod u djelo Džamiu Sagir od Allamah al- Laknawia. Da je pročitao bio bi normalan...

- Ako te smijem pitati, hoćemo li na dženazu? Preselio Arifov babo.

- Ako Islamska zajednica stoji iza toga, onda neću.

- Pa ko će stajati iza toga ako neće ona, ljutito odbrusi Derviš i doda: - Ti si izgleda baš ograjisao!

- Nisam prijatelju ograjisao, samo sam tužan i reagujem na zadah bolesnih srca od zlobe, zavisti i fitneluka. Dok smo maloprije šutili, onaj selam moje učenice me vratio unazad skoro četrdeset godina kada je polagala hatmu među 408 mektebske djece. Taj medžlis u kojem sam bio muallim je bio na granici siromaštva, ali je ipak bio institucija i u to vrijeme jedini garant našeg identiteta. Uvijek se sjetim rahmetli Naske, čistača ulica koji je imao tri puta veću platu od hodže i uvijek je redovno plaćao zećat i hodžarinu. A bio je i jedan Hamdi-beg koji je nosio fes i sa svojim multietničkim jaranima ispijao rakiju iz kahvene džezve i findžana, da se ne vidi šta pije. Kad bi prolazila dženaza pored gradske kafane, on bi umjesto ruku, podig'o nogu i govorio: “Ono je naš novi efendija”. Sve ti ovo govorim kako bi shvatio da je za naš vjerski, kulturni, nacionalni i politički opstanak bolje da slušaš pjesme Seje Seksona, nego nepoznatog alima Seju Sušića. I umjesto da čitaš žutu štampu i medije koji su slobodu govora pretvorili u anarhiju medija, bolje ti je slušati pjesmu “Bitanga i princeza” od Bijelog dugmeta ili Gorana. Sva ta anarhija osmišljenih portalskih tekstova, medijskog "jajakanja" imaju za cilj da nas oslobode i pretvore u zelene biljke. Mi nismo ubijani kao zelene biljke, mi smo ubijani kao institucije, onesposobljene da imaju državu, vjeru, naciju, kulturu, nauku i politiku.

Zaboravih ti reći da je i Naski i Hamdi-begu klanjana dženaza iza koje stoji Islamska zajednica, i to u haremu Ferhat-pašine džamije.

- Hoćeš reći da ne treba pisati o Zajednici? - upita Derviš.

- Hoću reći da ne treba pisati o Zajednici, već da treba pisati Zajednici.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o