Ramazanski kviz: Moralni dokaz

^{Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice, organizira Ramazanski kviz 2021 - Vjera i domovina, tokom kojeg će do kraja ramazana na našem portalu biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti akaida, bosanskog jezika, ahlaka i historije naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.}

^{Ovo je šesto iz treće serije od deset predavanja, a finalni test za učesnike koji su se za njega kvalificirali bit će održan 12. maja, s početkom u 12.00 sati. Prethodno će finalisti dobiti link za prijavu i pristup testu, te detaljne informacije o načinu i vremenu njegove izrade.}

Moralni dokaz

(Autor predavanja: Rifet Šahinović, profesor akaida u medresi "Džemaluddin Čaušević" u Cazinu)

Moralni dokaz je jedan u nizu dokaza pomoću kojeg ljudski razum potvrđuje Božiju egzistenciju. On polazi od moralnog zakona. Kao i drugi dokazi o kojima smo već govorili, moralni dokaz polazi od određenih premisa:

a) postoji moralni zakon u nama;

b) svaki zakon mora imati svog zakonodavca.

Slijedi zaključak: moralni zakon ima svog zakonodavca. Za vjernika je vrhovni zakonodavac svega, pa i moralnog zakona u nama uzvišeni Allah.

Prva premisa je tačna. Moralni zakon u nama se manifestira kroz našu savjest. Savjest je unutrašnja reakcija pojedinca na vlastito moralno ponašanje. Kada uradi nešto dobro, svaki čovjek osjeća unutrašnje zadovoljstvo. Ovaj osjećaj je prisutan i u momentu kada drugi ljudi ne znaju za naše učinjeno dobro djelo. Također, ako čovjek učini neko loše djelo, bez obzira na veličinu i težinu zla kojeg nosi u sebi čin dotičnog djela, čovjek osjeća tjeskobu i nelagodu. Osjeća grižnju savjesti.

Kod nekoga je ta grižnja savjesti izraženija, kod nekoga dolazi kasnije, ali ona postoji, tu je u nama. Postoji taj moralni zakon u nama koji će neminovno progovoriti, sada ili kasnije. Na kur'anskim stranicama nailazimo na one čija će grižnja savjesti proraditi u poznim godinama ili one koji sa svojim kajanjem počinju kada se suoče sa strahotama onoga svijeta. Ovdje je ključno da postoji moralni zakon u nama koji regulira cjelokupno naše ponašanje.

Neki to nazivaju grižnjom savjesti, dok drugi, opet, ovaj zakon imenuju drugačije. Savjest koja je usađena u čovjeka je moralni zakon koji je izvan naših htijenja, volje, želje, sugerišući nam šta je dobro a šta zlo. Dokaz da je Zakonodavac moralne savjesti izvan nas je da čovjek ne vlada sa tim osjećajem. Savjest se najčešće aktivira u momentu kada bi se čovjek rado oslobodio takvih razmišljanja i osjećaja.

Primjera za te moralne osjećaje imamo mnogo, kako iz vlastitog života tako iz svakodnevne zbilje. Mnogi zločinci ne izdrže grižnju savjesti pa se vraćaju na mjesto zločina priznajući svoja zlodjela pred samu smrt. Nisu rijetka i samoubistva običnih ljudi koji ne mogu podnijeti određeni počinjeni grijeh. Takvi ljudi bi se rado riješili takvih osjećaja, ili bi ostali u onom stanju u kakvom su bili kada su činili zločin, nedjelo, nasilno se ponašali prema drugim ljudima, ali ne mogu. Savjest ih proganja. Taj moralni zakon u nama je osjećaj koji nam je podario uzvišeni Allah. Isto tako, postojanje tog moralnog zakona u nama ukazuje na Božije postojanje, kao svoga izvora.

Grižnja savijesti 

Jednom prilikom ashabi su upitali Poslanika, a.s., o dobročinstvu i grijehu, pa im je On kazao: "Dobročinstvo je biti lijepog morala (lijepe naravi i ponašanja), a grijeh je ono što te peče u duši (tišti ti i ne da ti mira) i što ti je mrsko da svijet sazna i otkrije.“ Ovaj hadis spominje se u mnogim hadiskim zbirkama, a ukazuje upravo na grijeh zbog kojeg se aktivira moralna savjest u nama.

U Kur'anu se spominje jedan interesantan događaj sa Ademovim, a.s., sinovima. Riječ je o Habilu i Kabilu. Kada su njih dvojica žrtvu prinijeli, i od jednog primljena bī, a od drugog ne bī, to navede Kabila da ubije svog brata. U kontekstu moralne savjesti je zanimljiv ajet koji slijedi:

فَبَعَثَ اللَّهُ غُرَابًا يَبْحَثُ فِي الْأَرْضِ لِيُرِيَهُ كَيْفَ يُوَارِي سَوْءَةَ أَخِيهِ قَالَ يَا وَيْلَتَى أَعَجَزْتُ أَنْ أَكُونَ مِثْلَ هَذَا الْغُرَابِ فَأُوَارِيَ سَوْءَةَ أَخِي فَأَصْبَحَ مِنَ النَّادِمِينَ.

I Allah posla jednog gavrana da po zemlji kopa, da mu pokaže kako da zakopa lijes brata svoga! I on povika: „Teško meni, zar ne mogu ja, da poput ovoga gavrana zakopam lijes svog brata?!“ I on se pokaja. (5: 31)

Sama pomisao na sahranu tijela svog mrtvog brata, na koje ga je navelo gavranovo grebanje zemlje, jasno je ukazala na strahote Kabilova zločina. Zanimljiv je završetak ajeta koji ukazuje da je on postao jedan onih koji osjećaju kajanje (fe aşbeĥa minen-nādimīn). U komentarima i prevodima nailazimo na ovakvo značenje završetka spomenutog ajeta: „(...) i pogodi ga grižnja savijesti.“

Ovaj osjećaj grižnje savjesti u nama je usadio uzvišeni Allah. Za one koji postojanje Njegovo izvode na osnovu racionalnih dokaza ne mogu ponuditi drugi odgovor izvora ovog dokaza.

Velike književnike je inspirirala moralna savjest te je poslužila kao moto velikih književnih djela. Naučnici i filozofi, svi redom su govorili o moralnom zakonu. Kant je, naprimjer, rekao: "Dvije stvari me ispunjavaju sve većim strahopoštovanjem i divljenjem što više promišljam o njima - zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni.“

Moralne vrijednosti su apsolutne i univerzalne. Kada zločinac smišlja zločin, grješnik čini grijeh, to ide lahko. Tek nakon učinjenog zločina nastaju muke i tjeskobe. Zašto? Čovjeku su prirođene one moralne vrijednosti koje su apsolutne, koje je odredio njegov Stvoritelj. Nisu mu prirođene one koje polazište imaju u strastima. Uostalom, to i nisu vrijednosti.

(Preporod.info)