Ramazanski kviz 2021: Aneksija Bosne i Hercegovine
Uprava za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Media centrom Islamske zajednice, organizira Ramazanski kviz 2021 - Vjera i domovina, tokom kojeg će do kraja ramazana na našem portalu biti objavljivano po jedno predavanje iz oblasti akaida, bosanskog jezika, ahlaka i historije naše jedine domovine Bosne i Hercegovine.
Ovo je četvrto iz treće serije od deset predavanja, a finalni test za učesnike koji su se za njega kvalificirali bit će održan 12. maja, s početkom u 12.00 sati. Prethodno će finalisti dobiti link za prijavu i pristup testu, te detaljne informacije o načinu i vremenu njegove izrade.
Aneksija Bosne i Hercegovine
(Autor predavanja: Emir Uzunalić, profesor povijesti u Medresi "Osman ef. Redžović" u Visokom)
Aneksija Bosne i Hercegovine predstavljala je stalni cilj austrougarske politike u Bosni. Vrhovi Monarhije opredjelili su se za aneksiju zbog unutrašnjopolitičkih prilika u Bosni i Hercegovini gdje su se od 1906.godine jasno razvile protivaustrijske težnje. Pripremajući povoljnu situaciju za proglašenje aneksije Austrougarska je u ljeto 1908. godine poduzela unutrašnje i spoljnje političke pripreme.
Aneksija je pojam u historiji BiH koji označava konačno pripajanje Bosne Austro - Ugarskoj imperiji osim u faktičkom i u pravnom smislu.
Kako je počeo taj proces?
Naime, 1903. godine Benjamin Kalaj, zemaljski poglavar je otišao iz Bosne i Hercegovine, čime je u Bosni započelo novo razdoblje. Promjene su se osjetile prije svega u tome što su austrougarske vlasti odustale od politike stvaranja jedna bosanske nacije, pa sva tri naroda tada započinju kulturno i političko oblikovanje svojih zajednica.
Godine 1905. pravoslavci su u Bosni i Hercegovini dobili svoju crkveno - školsku autonomiju, a 1909. godine i muslimansko stanovništvo dobija svoju vjersko - vakufsku autonomiju. Premda je Austro - Ugarska godine 1878. ušla u Bosnu i Hercegovinu, tobože, samo radi uspostave reda i mira, bilo je odmah jasno da će se ta teritorijalna okupacija prije ili poslije pretvoriti u aneksiju tj. pripajanje Bosne Austro - Ugarskoj monarhiji.
Pod uticajem mladoturskog pokreta u Osmanskom Carstvu, Austro - Ugarska je 5. oktobra 1908. godine odlučila proglasiti aneksiju Bosne i Hercegovine. Tim je činom Bosna i Hercegovina prestala biti samo protektorat i u potpunosti je uključena u teritorij Austro - Ugarske, čime je i službeno prestala osmanska vladavina.
Austro-Ugarska je 29. februara 1909. postigla dogovor s Osmanskim Carstvom o isplati 2,5 milijuna otomanskih lira u zlatu kao naknadu za aneksiju Bosne.
Osmanskom Carstvu je nakon proglašenja aneksije vraćen samo Sandžak. Ubrzo nakon proglašenja aneksije proglašen je Ustav, a 1910. osnovan je i Sabor Bosne i Hercegovine. Sabor Bosne i Hercegovine nije bio samostalan, nego je sve svoje zaključke morao podnositi na odobrenje austrijskim i ugarskim vlastima.
Odmah nakon proglašenja aneksije uslijedila Aneksiona kriza.
Aneksija Bosne i Hercegovine izazvala je proteste pravoslavnog i muslimanskog stanovništva, ali i oštre istupe država Srbije i Crne Gore koje su prijetile ratom tvrdeći da je BiH nacionalno srpska zemlja. Naime, srpski političari prema velikosrpskoj teoriji tvrdili su kako su svi katolici i muslimani koji govore štokavskim narječjem pravi Srbi. Srbiju i Crnu Goru je 1908. godine primirila Rusija, kao njihov zaštitnik, s tvrdnjom kako još nije spremna za rat ali i zbog ultimatuma kojeg je Njemačka uputila Rusiji kao saveznica Austro - Ugarske. Tako je aneksiona kriza oko BiH riješena samo privremeno, diplomatskim putem, ali su pripreme za konačni obračun ipak nastavljene.
Tekst Proglasa aneksije je izgledao ovako:
Proglas na Narod Bosne i Hercegovine
Mi Franjo Josif I.,Car Austrijski, Kralj Češki itd. i Apostolski Kralj Ugarski stanovnicima Bosne i Hercegovine:
Kad je ono prije jednog pokoljenja Naša vojska prekoračila granice Vašijeh zemalja, dano Vam je uvjerenje, da nijesu došli kao dušmani, nego kao Vaši prijatelji s čvrstom voljom, da uklone sva zla, koja su Vašu domovinu godinama teško pritiskala.
Ova riječ, dana Vam u onome ozbiljnome trenutku, pošteno je odista održana. Naša vlada se uvijek ozbiljno trudila, da, u miru i zakonitosti marljivo radeći, Vašu domovinu privede srećnijoj budućnosti.
I Mi, na našu veliku radost, smijemo slobodno reći: sjeme, što je bačeno u brazde podrivanoga tla, bogatom je nikli istjeralo. I Vi isti morate to kao blagodat osjećati: da su namjesto sile i zuluma stupili red i sigurnost, da se rad i život nalaze u stalnom razvitku, da se oplemenjujući uticaj umnožene obrazovanosti pokazao i da se pod zaštitom uregjene uprave može svak plodovima svoga rada veseliti.
Sviju Nas je ozbiljna dužnost, da ovijem putem neumorno naprijed koračamo.
Imajući tu metu pred oočima držimo da je došlo vrijeme, da stanovnicima obiju zemalja ukažemo nov dokaz Naše vjere u njihovu političku zrelost. Da bi Bosnu i Hercegovinu podigli na viši stepen političkoga života, odlučili smo Se podijeliti objema zemljama konstitucionalne ustanove – koje će odgovarati njihovijem prilikama i zajedničkijem interesima – i stvoriti na taj način zakonsku podlogu za predstavništvo njihovijeh želja i koristi.
Neka se sluša i Vaša riječ, kad se unaprijed uzodlučuje o stvarima Vaše domovine, koja će kao i dosada imati svoju zasebnu upravu.
No prvi je neophodni uslov za uvagjanje ove zemaljske ustavnosti: opredjelenje jasna i nesumnjiva pravnog položaja obiju zemalja. S toga razloga, a i držeći na pameti one veze, koje su u starijem vremenima postojale izmegju naših dičnijeh Predaka na uagrskome prestolu i ovijeh zemalja, protežemo i Mi prava Naše suverenosti na Bosnu i Hercegovinu i hoćemo, da se i na ove zemlje primjenjuje red našljedstva, koji vrijedi i za Našu kuću.
Tako će stanovnici obiju zemalja postati učesnici u svijem onijem dobročinstvima, što ih može pružiti trajno učvršćenje njihove dosadanje veze. Novi će poredak biti jamstvo, da će kultura i blagostanje u Vašoj domovini naći sigurno ognjište.Bosanci i Hercegovci!
Megju mnogijem brigama, koje Naš presto okružuju, ne će unaprijed biti pošljednja ona za Vaše materijalno i duhovno dobro. Viša misao jednakoga prava sviju pred zakonom; sudjelovanje pri donošenju zakona i u upravi zemlje; jednaka zaštita sviju vjeroispovijesti jezika i nacionalne svojstvenosti – sva ova visoka dobra uživaćete u punoj mjeri.
Sloboda pojedinca i dobro cjeline biće zvijezda vodilja Naše vlade za obadvije zemlje.
Vi ćete se zato podsigurno pokazati dostojni povjerenja, koje se u Vas polaže odanošću i vjernošću prema Nama i Našemu domu. I tako se Mi nadamo, da će plemeniti sklad izmegju vladara i naroda, taj najdragocjeniji zalog svega državnoga napretka, Naš zajedničli rad uvijek pratiti.
Dano u Našem kraljevskom glavnom i prestonom gradu Budim-Pešti.
Franjo Josif s.r. ”
(Preporod.info)
