Međaši moje domovine

Međaši moje domovine

Piše: Ahmed Kulanić

Kultura sjećanja je utemeljena na tome kako društvo pamti i sjeća se, te prenosi povijesne događaje, ideje i stvarnosti budućim pokoljenjima.

Iako kultura sjećanja u terminološkom smislu i prvom čitanju asocira na prošlost, ona zapravo predstavlja osnovu poimanja sadašnjosti i izgradnje društva budućnosti. Razumijevanje konteksta, činjenično utemeljenje i nadasve kritičko propitivanje temeljno je za izgradnju budućnosti jednog društva.

Insititucionalna memorijalizacija u konačnici predstavlja i označava pregnuća i stepen razvoja svijesti o sebi, prošlosti jednog društva pružajući mu time okvirni pravac djelovanja. U tom smislu, svojevremeno je Winston Churchill izrekao tvrdnju da narod koji zaboravlja svoju prošlost nema budućnosti. Ova tvrdnja zapravo aludira na značaj i važnost povijesti kao takve u formiranju pogleda na budućnost i prevazilaženju izazova koje budućnost, kao takva, donosi.

Povijesni međaš

April, kako u povijesnom tako i u savremenom kontekstu, jedan je od međaša i odrednica razvoja društveno-političke misli i tokova Bosne i Hercegovine. S tim u vezi,  nekoliko je ključnih tema koje u konačnici čine jednu cjelinu pokušavajući zapravo time dati odgovor na ključno pitanje svih (post-konfliktnih) društva - da li i šta zapravo učimo iz prošlosti?

Savremena povijest Bosne i Hercegovine, a posebno njenog glavnog grada, omeđena je događajima mjeseca aprila - kako onih tokom Drugog svjetskog rata tako i onih s početka 1990-ih, tačnije početka najduže opsade jednog glavnog grada u modernoj povijesti. 

April je duboko urezan i u pamćenje Bošnjaka sjeveroistočne Bosne, tačnije šireg područja općine Bijeljina, za koju se smatra da je prva okupirana od strane bosanskih Srba 1992. godine. Brutalnost u Bijeljini s početka aprila 1992. zabilježena kamerom reportera BBC-a, Rona Haviva, zorno svjedoči o modalitetima i svirepostima koje će JNA, pravojne formacije, VRS i policija RS-a sprovoditi u narednih tri i po godine na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine (ICTY, 27. septembar 2006).

April je mjesec kojeg pamte Bošnjaci srednje Bosne, tačnije Ahmića. Napad HVO-a i ubistva 116 civila među kojima i tromjesečnog Seada Ahmića su se desili 16. aprila 1993. godine (Muratović, 2013, str. 183).

April je mjesec međunarodnog priznanja nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine, kada je trideset i pet država među kojima SAD, Rusija i Njemačka, priznalo samostalnost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine (MVP, 2021, Lista zemalja koje su priznale Bosnu i Hercegovinu).

April je mjesec u kojem je formirana Armija RBiH kao jedina zvanična oružana snaga na teritoriji Republike Bosne i Hercegovine i pod vrhovnom komandom predsjednika Republike.

Simboličko-terminološki međaš

Dvadeset i devet godina nakon nezavisnosti Bosne i Hercegovine vodi se hibridni društveno-psihološki rat o uzrocima, povodima i početku ratnih dejstava.

U osnovi, ovo predstavlja pokušaj relatiziviranja čina agresije na ustavno-pravni poredak i teritorijalni integritet Republike Bosne i Hercegovine koja se nastoji predočiti i umanjiti terminološkim odrednicama poput "građanski rat", "sukob tri strane" i sl.

U kulturno-memorijalnom smislu, terminološko određenje i definiranje osnovnih uzroka i karakteristika rata u Bosni i Hercegovini, te njegovo uobličavanje u naučnom smislu predstavlja osnovni zadatak onoga što nazivamo naučnom disciplinom i osnovnim smislom kulture sjećanja. Osim gore navedenog termina agresije, postoji još nekoliko primjera koje je potrebno ponovo istaći poput eufemizirane odrednice "etničko čišćenje" koja na određenoj, i međunarodnoj i domaćoj, naučnoj ravni nastoji humanizirati čin genocida u Bosni i Hercegovini.

Urušavanje institucionalnog okvira i ustavno-pravnog poretka Bosne i Hercegovine s početka devedesetih, danas se u velikoj mjeri ogleda u nametanju javnog diskursa i pojmovnog definisanja "sastavljanja" Bosne i Hercegovine u Dejtonskim mirovnim pregovorima, te u kontinuiranom javnom korištenju i upotrebi sintagme "zajedničkih institucija".

Simbolička poveznica, u navedenom smislu, može se razumijevati u paraleli čina i pokušaja JNA da okupira i uruši zgradu - a time i instituciju predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine 1992. godine i danas prisutnog narativa o irrelevatnosti državnih institucija, "mirnom razilaženju" i disoluciji. Nadasve u kreiranju općeg stanja apatije i generiranju nezadovoljstva s ciljem relativiziranja dešavanja s početka i tokom devedesetih, kako u Bosni i Hercegovini, tako i na prostorom okviru bivše Jugoslavije.

Civilizacijski međaš

Svirepost, brutalnost, ubijanja, deportacija, progon, silovanja i genocid osnovna su odrednica čina i djelovanja Vojske i policije RS-a tokom ratnih zbivanja devedesetih godina shodno presudama Međunarodnog suda, svjetske javnosti te institucionalno-pravnog okvira i naslijeđa Evrope. S druge strane, Armija RBiH nikada ni po jednoj presudi u svom postojanju nije imala navedene odrednice kao osnovu svog sistematskog i vojnog djelovanja.

Naprotiv, ono što je osnovna odlika heroja odbrambeno-oslobodilačkog rata - 1742 dobitnika Zlatnih ljiljana, kao i svih pripadnika ARBiH - jeste borba za slobodu i jednakopravnost. Odnos prema civilima i ratnim zarobljenicima zapravo predstavlja humani međaš i razliku između neciviliziranog i civiliziranog djelovanja odnosno barbarizma i brutalnosti naspram humanizma te vrednovanja svakog pojedinca.

Ovakva razlika u djelovanju i postupanju dijelom se može iščitavati iz popisa 2013. godine, ali najbolje svjedoči putovanjem po bosanskim vrletima i mjestima koji i danas zorno svjedoče recentnu povijest.              

Edukacijski međaš

Razvoj svakog društva počiva na obrazovanju. Obrazovanje počiva na saznanjima, činjenicama i otkrićima. Kulturno obrazovanje i uzdizanje određenog društva predstavlja proces integracije i razumijevanja događaja iz prošlosti, njihovo rasvjetljavanja i činjenično bazirano integriranje unutar obrazovnog sistema zarad izgradnje kolektivne kulture sjećanja.

Bosanskohercegovačko društvo dvadeset i devet godina nakon nezavisnosti još uvijek je na početku izgradnje činjenično-utemeljenog sjećanja i vlastite historije o recentnim dešavanjima, valorizacije i društvenog priznavanja svih onih koji su doprinijeli očuvanju Bosne, bosanskog duha i pluralizma. Inteziviranje kurikularne reforme predmeta historija, društvo i sociologija, započete 2018. godine, zasigurno predstavlja jednu od osnovnih zadaća živuće generacije znanstvenika i znanstvenih radnika.

Razumijevanje i obrazovanje o prošlosti i prošlim događajima predstavlja osnovu izgradnje društva budućnosti.       

Međaš budućnosti  

Budućnost uveliko zavisi od naših postupaka i odgovora koje dajemo na prošle događaje, ali i na sadašanje izazove. Isprepletena, povezana i međuzavisna priroda nacionalnih, regionalnih i međunarodnih odnosa poseban fokus stavlja na donošenje adekvatnih i relevantnih politika, strateškog planiranja, anticipacije upravljanja državom i državnim institucijama, koje imaju za cilj razvijanje "kulture spremnosti" u jednom društvu i državi.

Izgradnja institucija i institucionalizacija znanja, događaja, djela i ličnosti predstavlja primarni zadatak sa ciljem osnaživanja ukupne svijesti o sebi i pozicioniranju vlastitog “državnog ja” u smislu državotvornosti, simbolike državnosti i nezavisnosti određene teritorije omeđene granicama u odnosima prema drugim državama. Uspjeh i uspješnost društva uveliko definira interakcija kulture sjećanja i kulture spremnosti, institucionalni spoj prošlosti, sadašnjosti i njihove projekcije na budućnost.

Napomena: Tekst odražava stavove autora, a ne nužno stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.

 

Povezane vijesti