Grabovica o 5. aprilu: Djeca Sarajeva nisu slučajne žrtve rata, ubijana su iz snajpera

Grabovica o 5. aprilu: Djeca Sarajeva nisu slučajne žrtve rata, ubijana su iz snajpera

Fikret Grabovica, predsjednik Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995., u razgovoru za Preporod.info povodom 5.aprila, prisjetio se opkoljenog grada, te najgnusnijih zločina među kojima su zasigurno ubistva djece.  

Na današnji dan 1993. godine, na Sarajevo je ispaljeno je rekordnih 3.777 granata u jednom danu. Za vrijeme opsade Sarajeva, prosječno je padalo 329 granata dnevno na Sarajevo. Tokom opsade Sarajeva ubijeno je 12.000 osoba, među njima 1.500 djece, a 50.000 osoba je lakše i teže ranjeno.  

- S obzirom da sam tokom cijele opsade grada Sarajeva bio u ovom gradu, dobro se sjećam 5. aprila 1993. godine. Tog dana svjedočio sam jednom hororu, granate su neprestano padale. Čini mi se da nije bilo pauza između granata. Bio sam na Šipu, a granate su najviše padale na brdo Žuč. Zastrašujući prizor i iživljavanje zločinaca koji su taj dan bili riješili da ovaj grad konačno osvoje. Na svu sreću, a zahvaljujući našim neustrašivim borcima, to im nije pošlo za rukom, nisu ostvarili cilj. Namjeravali su da jedan narod, ali i sve one druge koji nisu prihvatali njihovu ideju, sa ovih prostora uklone na više načina. Neke bi kao što su to radili ubijali, neke bi protjerali. Da su osvojili Sarajevo, vjerovatno bi nestala i država Bosna i Hercegovina. Sudbina Bosne je takva da je ne može niko nikada osvojiti, da je ona trajna kategorija. Ako tada nisu uspjeli uništiti Bosnu, kada su na goloruk narod krenuli velikim naoružanjem i mržnjom, onda neće sigurno nikada niko ni uspjeti - kaže Grabovica.  

Priča da su Sarajevo i BiH odbranjeni hrabrošću, voljom, ljubavlju i optimizmom. 

- Mi smo uglavnom svi bili sa toliko optimizma, volje i hrabrosti da odbranimo naš grad i državu, nisam sumnjao da se to neće i desiti. Da nije bilo te hrabrosti i optimizma, vjerovatno se ne bi odbranili. I u situaciji pandemije korona virusa vjerujem u građane i narod da ćemo se izboriti i sa ovom krizom. Možemo pobijediti kao što smo i u ratu to uradili, kada nas je nevolja primirala da se i sami više angažujemo - kazao je Grabovica.  

Stava je da djeca Sarajeva nisu bila slučajne žrtve rata.  

- Svako deseto dijete po onome što se do sada utvrdilo i istražilo, ubijeno je iz snajpera. A znamo da onaj koji ispaljuje hitac iz snajpera tačno zna u koga ga ispaljuje. Ima reportaža snimljena sa jednim od snajperista, Draganom Šljivićem, koji je sijao smrt, a posebno ubijao djecu, koji kaže da mu je drago kad ubije nekog od građana il nekog od djece. U to vrijeme kada je ubijao, bio je mlad. Drugi kaže da je štedio municiju da jednim metkom ubije i dijete i majku, jer ta majka, kad ostane bez onog najdragocjenijeg, više nije živa, fizički jeste, ali je mentalno mrtva. To dovoljno govori kakvi su to zločinci bili, kakv su im namjere bile. Da je to bio fašizam u svom najcrnijem obliku. Mnogo djece je stradalo i zbog nedostataka liječenja, osim granatama da su ubijana - kaže Grabovica.  

Navodi da je ogorčen što još uvijek, nakon toliko godina, niko nije procesuiran za zlodjela koja su se desila nad djecom u ovom gradu.  

- Toliko godina nakon svega što se desilo još uvijek niko nije procesuiran i nije odgovarao konkretno za zločine nad djecom, kada je ubijeno tokom opsade 1.601 dijete. Politika je kočnica tim procesima. Stvari se moraju mijenjati. Time što niko nije odgovarao za ove zločine pokazuje se da na sceni imamo nastavak agresije, samo nekim drugim sredstvim - kazao je on.

Prema njegovim riječima, oni koji su tada krenuli da ostvare tu suludu ideju, od nje nikada nisu ni odustali, samo pokušavaju da je realiziraju drugim sredstvima.

- Institucija i država mora ojačati da bi se stvari pokrenule. Jer, neshvatljivo je da Tužilaštvo još nikog nije procesuiralo. Prije deset godina dostavili smo im prijavu skupa sa Institutom za istraživanje zločina protiv čovječnosti međunarodnog prava, a protiv generala koji je još uvijek živ. Znamo da je živio u Sloveniji, a potom u Beogradu. Dali smo im sav dokazni materijal, ali nikad se ništa nije desilo. Prije nekoliko godina, tražili su ponovo da damo dokumentaciju, što smo i učinili. Opet se ništa nije desilo. Mnogo puta sam bio kod glavnih tužilaca, njihovih zamjenika, a ti susreti uvijek su završavali na obećanjima da će raditi na ovim predmetima. Čak je bilo obećanja da će te godine kada sam kod njih bio, akcenat biti na kažnjavanju zločina nad djecom. Sve je ostalo na prevari, lažima i obećanjima  - zaključio je na kraju  razgovora  Grabovica.  

(A.N./Preporod.info)

Podijeli:

Povezane vijesti