U susret Danu planete zemlje: Ekološka svijest muslimana

U susret Danu planete zemlje: Ekološka svijest muslimana

Zašto su tako mnogo zagađena naša zemljišta, rijeke, vazduh, hrana..? Zašto je toliko nisko pala ekološka svijest kod današnjih muslimana? Da li je to jedan od uzroka današnjih ekoloških katastrofa, neprimjerene ekološke kulture i nedostataka ekološke svijesti?

Adem je stvoren od zemlje, protjeran na Zemlju, život je proveo na Zemlji i na kraju završio u zemlji. Zajednička sudbina nas Ademovih potomaka je zemlja, i u prošlosti kada je stvoren Adem, a.s., od zemlje, i u sadašnjosti na dunjaluku gdje živimo na Zemlji, i u budućnosti gdje ćemo biti pokopani u zemlji.

Nedostatak ekološke svijesti?

Od samog dolaska na Zemlju pa do njenog kraja sinovi Ademovi imaju neprekidnu obavezu a i naredbu da upravljaju na Zemlji i da istražuju sve ono što ih okružuje na Zemlji i koristi svim stvorenim na Zemlji, tačnije upoznaju svoju okolinu. Mnogobrojni su islamski tekstovi koji govore o ekološkom djelovanju, ekološkoj kulturi, ekološkom odgoju, ekološkoj svijesti, faktorima ekologije i sl. Opći zaključak je da je islam afirmativno orijentisan prema ekologiji i da u svom učenju sadrži stavove koji se odnose na ekološka pitanja. Ogroman je raskorak danas između islamskog učenja o ekologiji i prakse današnjih muslimana, kako u našoj domovini tako i svijetu.

Islamsku argumentaciju za razvoj ekološke svijesti izvodimo i iz činjenice da Stvoritelj, Allah Uzvišeni na nekoliko mjesta u Kur’anu govori o tome kako ništa nije uzalud ni bez svrhe stvorio i kako je sve u skladu i sa mjerom stvoreno. ”Za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!” (Kur’an, Korkut, 3:191). 

Allah Uzvišeni je svojim stvaranjem uspostavio balans i red na zemlji i poziva čovjeka da održava taj red dajući mu na korištenje i upravljanje to što je On Uzvišeni stvorio. “On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.” (Kur’an, Korkut, 2:29). Upravo težnja za očuvanjem zdrave životne sredine je očuvanje ravnoteže na zemlji kako islam i traži od čovjeka. Poremećaji u prirodi oko nas i jesu posljedica čovjekovog odstupanja od uzvišenih kur’anskih principa. Intenciju zdravog ekološkog odnosa među Allahovim stvorenjima na mnogim mjestima prepoznajemo u islamskom učenju.

Dovoljna argumentacija kada je u pitanju odnos islama prema ekologiji leži u činjenici da je islam vjera koja ima definisan odnos prema svim pojavama u svijetu.

Temeljni islamski izvori o ekologiji i ekološkom odgoju

U analizi islamskih izvora nailazimo na brojne ajete i hadise koji u sebi sadrže neku od ekoloških poruka i uviđamo da je današnja najčešće korištena terminologija u ekologiji itekako prisutna i u Kur’anu i Sunnetu.

Allah Uzvišeni upućuje vjernike kako da se ophode prema svojoj okolini: „I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine. (Kur’an, Korkut, 7:56)

Zar današnje stanje ekološke krize nije posljedica čovjekovog nemara i nereda kojeg pravi po Zemlji!?

Mnogo je prelijepih kur’anskih opisa prirodnih ljepota kao i hadisa poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji teže da kod čovjeka oblikuju osjećaj poštovanja prema prirodi i njenim zakonitostima koje je uspostavio Allah dž.š.

Poslanikova, a.s., praksa je prepuna predivnih ekoloških izjava i primjera kao što su: “Nema ni jednog muslimana koji zasadi sadnicu ili posije usjev, od koga što god pojede ptica, čovjek ili životinja, a da mu se to sve ne računa posebnom sadakom” (El-Buhari, II, 2009, str. 327). Vrhunsku ekološku svijest prepoznajemo u riječima Allahovog poslanika, a.s.: ‘’Ako držiš sadnicu u svojoj ruci, a Sudnji dan je već nastupio, čak i tad, bez imalo dvoumljenja, trebaš da posadiš tu sadnicu“.

Danas smo svjedoci mnogobrojnih zaštitnika prava životinja, dok Poslanikov, a.s., govor i praksa obiluju najhumanijim primjerima odnosa prema životinjama. Alejhisselam je zabranio mučenje životinja a poznat nam je primjer iz hadisa o napojenom žednom psu za čiji postupak je jedna žena dobila Džennet.

Cijeli tekst možete pročitati u printanom ili digitalnom izdanju Preporoda.

(Nermin Tufekčić/IIN Preporod)

Povezane vijesti