Enes Karić: Priča o mladiću i njegovom narodu

U povodu mjeseca ramazana na portalu Preporod.info vam predstavljamo eseje akademika Enesa Karića, profesora na Fakultetu islamskih nauka (FIN) u Sarajevu. Karić je autor dvanaest knjiga eseja. Jedna od knjiga jeste i "Priče od sjene".

"Pričama od sjene" akademik Karić je podsjetio na tradiciju pričanja hikaja. Jedan dio priča preuzeo je iz nekih drevnih komentara i preformulisao ih. Drugi, najveći dio hikaja, pisan je njegovim perom, a treći dio su one hikaje koje su posljedica kombinovanja spomenute dvije vrste. Mi vam, iz spomenute knjige, donosimo "Priču o mladiću i njegovom narodu".

Akademik Karić navodi da je varijantu ove priče čuo od Dževada ef. Isakovića, u vozu iz Hanovera do Štutgarta, 1999. godine.

Priredila: Rabija Arifović

 1.

Bio jednom jedan narod u zemlji Transoksijani (ili lijepoj Maveraenehriji) i imao vladara zulumćara. Vladao on narodom četrdeset godina. Vladar k’o vladar, tlačio je narod i porez nesnosni mu nametnuo.

A narod, k’o narod, gunđao je i cvilio u svom siromaštvu i bijedi, na tankoj piti, u siromaškim haljinama. 

A onda se u narodu pojavi jedna nada, jedan stasit i lijep mladić koji reče:

- Narode, slijedite mene i sigurno ćemo svrgnuti vladara, iz dvorca ga istjerati i u blagostanju potom  živjeti!

U početku narod bi nepovjerljiv, ali mladić bijaše savršen, odlična sluha, dalekovidih nazora, široka srca i iznad svega pronicljive pameti. Niko kao taj mladić nije znao besjediti, niko kao taj mladić nije znao opisati sve vladareve nepravde.

- Narode! - govorio je - samo vi mene slijedite! Svrgnućemo mi vladara i zauvijek ukinuti bič vlasti, tlačenje i nepravdu!

I ne prođe mnogo vremena, a mladić uvjeri narod da krene za njim pravo na dvorac. 

2.

I dođe mladić pred vladarev dvorac, i dovede sav onaj cvileći narod za sobom.

Da bi izbjegao rušenje dvorca i nevine žrtve, mudri kralj pozva narodnog predstavnika na pregovore.

I baš kad mladić htjede kročiti na prvu stepenicu dvorca, kadli se pred njim ukaza Iblis, šejtan šejtanski.

- Ne možeš, mladiću, stupiti na prvu stepenicu dvorca dok mi ne pokloniš svoj sluh! - reče Iblis.

- Kako ne mogu?! Mogu! - pobuni se mladić.

- Ne! Niko u ovaj dvorac nije ušao, a da mi odmah nije, na prvoj stepenici, poklonio svoj sluh! - povika odlučno Iblis.

I mladić zastade, malo razmisli, pa u sebi reče:

- Ako mu dam sluh, ostaju mi vid, i srce i razum. Uspjeću ja opet da oslobodim svoj narod!

I dade mladić svoj sluh šejtanu. I pope se gordo na prvu stepenicu dvorca.

I u trenu začu: Pa, onaj njegov narod pred dvorcem ne plače, nego pjeva! Ne cvili, već se igra i veseli!

3. 

I mladić zakorači na drugu stepenicu, kadli Iblis, sotona sotonski, opet pred njega!

- Mladiću! Niko na ovu stepenicu nije kročio, a da mi nije dao svoj vid, pa deder mladiću, daj mi i ti svoj vid!

I mladić vidje da je šejtan odlučan, pa stade razmišljati:

- Ako li mu dam vid, ostaće mi srce i pamet. Moći ću opet osloboditi svoj narod!

I dade mladić šejtanu svoj vid.

I zakorači odmah na drugu stepenicu.

I okrenu se da vidi narod.

4.

Kad, ima šta vidjeti! Narod više nije mršav ni kukavan, već puca od rumenila i debljina. Jasno vidje da narod sada nije u dronjcima, već u svili i lijepoj odjeći.

I krenu mladić do vladara. Ali, šejtan se ispriječi pred njim.

- Niko do ove stepenice nije došao, a da mi nije dao svoje srce!

I mladić razmisli:

- Dobro, ako mu dadnem srce, ostaće mi pamet!

I dade on Iblisu, šejtanu šejtanskome, svoje srce.

I put do vladara bijaše širom otvoren.

5.

Uspinjao se mladić prema vladaru, prvo skalinu po skalinu, pa onda dvije po dvije.

Posvuda čuje lijepe glasove zadovoljstva, posvuda vidi ljepotu dvorca, arapsku kaligrafiju po zidovima i perzijske ćilime po parketima, posvuda ga dočekuju osmijesi. A i njemu, nekako, sve milo u grudima gdje je nekada imao srce, lijepo mu u ono malo duše koju je pri sebi osjećao.

Ugleda mladić vladara kako mu sa svoga prijestolja širi ruke i poziva ga da sjedne s njegove desne strane.

I dođe mladić i htjede sjesti vladaru s desne strane.

I baš kad krenu da sjedne, Iblis se opet odnekud pojavi i reče mu:

- Ako želiš tu zasjesti, moraš mi dati svoju pamet.

I mladić pruži Iblisu svoju pamet, i zasjede vladaru s desne strane.

A vladar iz svoje neizmjerne milosti ponudi mladiću položaj prvog ministra.

Mladić odmah prihvati. Koji to ne bi prihvatili tako visok položaj?!

6.

 A onaj narod kukavni, bijaše pred dvorcem, čekao je i čekao.

I gunđajući se vratio odakle je i došao.

Priča na kraju kaže da je u ovoj zemlji svake dvadesete godine stasao novi mladić koji bi narod poveo da sruši aktualnog vladara.

I uvijek je bilo isto! Ili slično!

Mladić bi zamicao uz crvene tepihe i u visine, a narod natrag u svoje krpe, natrag svojoj tankoj piti i krvavom zalogaju.

I svakih dvadeset godina onaj narod bi, u istinskoj nadi, krenuo u potragu za novim mladićem.

E da ga opet kakav divan mladić povede pred vladarski dvorac.

(Preporod.info)