Samir Baćevac: Izgradnja spomenika Draži Mihailoviću u Bijeljini vraća nas u tamnu prošlost

Samir Baćevac, delegat u Vijeću naroda entiteta Republika srpska, živi i radi u Janji, Bijeljina. U dva mandata bio je odbornik u Skupštini Grada Bijeljina. Jedan je od osnivača BZK "Preporod" u Bijeljini-Janji, a 2017. godine dobija priznanje "Zlatna medalja" Grada Bijeljina koje se dodjeljuje na Dan grada 24. septembra za nesebičan doprinos u pripremi i realizaciji kapitalnih projekata od opšteg interesa za Bijeljinu. Govori engleski i njemački jezik. Sa Baćevcem, koji je među prvima reagovao, razgovaramo o inicijativi za podizanje spomen obilježja četničkom vođi Dragoljubu Mihailoviću u Bijeljini.

Razgovarao: Alem Dedić

Preporod.info: Na samom početku kažite nam zbog čega se uopće pokreće inicijativa za podizanje spomenika četničkom vođi iz Drugog svjetskog rata Dragoljubu Draži Mihailoviću, kome je potrebna ta priča, koji su razlozi za ovako nešto?

Baćevac: Na prvom mjestu, da vam zahvalim za brigu i interesovanje za ovu, za nas veoma aktuelnu i bolnu temu koja nas veoma vrijeđa i otvara svježe rane i sjećanja na blisku prošlost, progon i agresiju na našu domovinu Bosnu i Hercegovinu.

Na pitanje zbog čega se uopće pokreće inicijativa za podizanje spomenika četničkom vođi iz Drugog svjetskog rata Dragoljubu Draži Mihailoviću je u jednu ruku teško odgovoriti i pronaći pravi razlog, osim da se za cilj ima pokazivanje novog smjera u politici novoizabranog gradonačelnika Bijeljine Ljubiše Petrovića iz SDS-a, koji je, uzgred ljekar po profesiji. Iako je protekla sjednica Skupštine Grada Bijeljina, održana 3. marta 2021. godine bila prva redovna sjednica, može se reći da je ovo prva zvanična inicijativa novog gradonačelnika, pored budžeta Grada kojeg je na istoj sjednici povukao, i to na prijedlog Udruženja četnika veterana "Semberija" iz Drugog svjetskog rata.

Očigledno da se gradonačelnik baš ne snalazi u svojoj novoj ulozi, pod pritiskom te nacionalističke struje, prije svega iz stranke iz koje dolazi, a zatim ovakvih udruženja i asocijacija, pa on između tolerancije, mira, suživota i međusobnog uvažavanja, bira podizanje tenzija na vrlo osjetljivim stvarima kao što su postavljanje bisti i spomenika presuđenim ratnim zločincima iz proteklih ratova. U vrijeme pandemije virusa korona, velikih problema u zdravstvu, obrazovanju, infrastrukturi, a posebno teškoj socijalnoj situaciji u Bijeljini, Skupština se bavi skupim i nepotrebnim spomenicima i bistama time skrećući pažnju sa svih problema sa kojima se susrećemo, dok je u svemu tome najodgovorniji prvi čovjek Grada.

Lično sam pokušao upozoriti da se ovakva inicijativa ne treba nalaziti na dnevnom redu, te uputio otvoreno pismo gradonačelniku prije održavanja sjednice, tražeći jedino razumno rješenje, a to je da se ova inicijativa skine sa dnevnog reda Skupštine Grada.

Nažalost, i pored velike javne podrške koju je ovaj prijedlog dobio u medijima, to se ipak nije desilo.

Preporod.info: Bijeljina je često isticana kao pozitivan primjer povratka Bošnjaka nakon rata, iako je ovaj grad bio prvi na udaru početkom agresije. Fotografije iz tog perioda obišle su svijet. Kako je tekla borba Bošnjaka nakon povratka koji je započeo 1999. godine?

Baćevac: Bijeljina, koja se prva našla na udaru velikosrpske agresije, upadu Arkana sa svojim postrojbama koji su zajedno sa domaćim paravojnim formacijama i dobrovoljcima, a potpomognuti tadašnjim formacijama JNA, je bila generalna proba rata, hladnokrvnih ubistava civila i "pokazna vježba" onima koji su tek trebali da okrvave ruke. Iako, zvanično u Bijeljini nije bilo sukoba dvije strane, ovi zlikovci su ubili više stotina civila u prvih pet dana aprila 1992. godine (zvanično 363 civila) na ulicama, u avlijama, podrumima i kućama. Najpoznatija slika tih događaja je prikazana na fotografiji Rona Haviva kako arkanovac Maks Golubović, poznatiji kao "DJ Max" šutira tek ubijenu Tifu Šabanović pored tijela više ubijenih Bošnjaka na ulici pored Krpića džamije u Bijeljini. Nedugo nakon toga ova ulica dobija naziv "Ulica Srpske dobrovoljačke garde", a slijedi progon, odvođenje u logore, na radne obaveze na prve ratne linije, pljačka i progon oko 34.000 Bošnjaka iz Bijeljine i Janje.

Bošnjaci Janje i Bijeljine se u najvećem broju vraćaju u periodu od 1999. do 2001. godine i teškom borbom, na opustošenim imanjima, kućama i njivama započinju svoju borbu za egzistenciju i vraćanje dostojanstva. Slijede godine borbe za elementarna ljudska prava, obnova porušenih džamija, borba za prava u obrazovanju, kulturi pa i borba kroz politički način ulazeći u arenu borbe za vraćanje oduzetih prava i dostojanstva bošnjačkim povratnicima.

Godinama upornog rada, zalaganjem bošnjačkih predstavnika i mnogih zajedničkih projekata sa općinskom administracijom, čak i izmjenom naziva ulica u Janji, po čemu smo među rijetkim zajednicama u Bosni i Hercegovini, polahko se vraća povjerenje u Bijeljini, popravljaju međunacionalni i međuljudski odnosi, pa se 2007. godine ukidaju sankcije američke administracije i međunarodne zajednice, a zatim kreću i veća ulaganja, posebno u infrastrukturi.

Preporod.info: Skupština Grada Bijeljina na drugoj sjednici 3. marta je usvojila odluku o davanju saglasnosti za podizanje spomen obilježja. Kako komentarišete podršku gradonačelnika i odbornika u Skupštini Grada Bijeljina ovakvoj inicijativi?

Baćevac: Iako su bošnjački odbornici ukazali na štetnost ovakve odluke sa jasnim obrazloženjima, kada su ovakve nacionalne teme u pitanju, onda tu nema pozicije i opozicije među srpskim političarima, bili oni iz desnih ili lijevih političkih opcija što se često moglo vidjeti na političkoj sceni u Bosni i Hercegovini. Ovdje je pitanje tzv. srbovanja i "patriotizma" te je očekivano bilo da je svi podrže s obzirom da ista nije skinuta na samom početku sjednice od strane predlagača, u ovom slučaju gradonačelnika.

Mislim da nas ovakve odluke i inicijative svakako vraćaju u prošlost, podižu tenzije i na kraju vrijeđaju najveće žrtve protekle agresije na Bosnu i Hercegovinu, a to su nedvojbeno Bošnjaci.

Preporod.info: Kako se Bošnjaci Bijeljine osjećaju nakon pokretanja ove inicijative, a pogotovo nakon usvajanja odluke u Skupštini Grada o davanju saglasnosti za podizanje spomen obilježja?

Baćevac: Bošnjaci Bijeljine su ovu vijest o davanju saglasnosti za podizanje biste dočekali sa velikom nevjericom i zgražavanjem, smatrajući da ovakve inicijative zaista nemaju nikakvo opravdanje u našoj lokalnoj zajednici. Mnogi se pitaju kakvu nam poruku šalje tek formirana vlast i zašto se, od svih nagomilanih životnih problema, ide u gradnji novih jednonacionalnih spomenika, sada i zločincima iz ratova iz prošlosti. Naravno, ovakve odluke unose strah i nemir među bošnjačko stanovništvo uz svo iskustvo koje smo imali prije 29 godina na ovom prostoru, a sjećanja na ta turobna vremena su još svježa, pogotovo uzevši u obzir da još uvijek niko nije odgovarao za zločine, ubistva, zatvaranja u logore i torture nad više hiljada ljudi, kao i pljačku i progon civilnog stanovništva Janje i Bijeljine.

Preporod.info: Da li će se krenuti u realizaciju podizanja spomenika? Ima li načina da se to zaustavi?

Baćevac: O svemu ovome je upoznat OHR i OSCE, kao i predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, a putem pravnih zastupnika ćemo ispitati mogućnost podizanja tužbi protiv inicijatora i onih koji su dali saglasnost za izgradnju spomenika četničkom generalu u Bijeljini. Svakako smatramo da ovo nije dobra poruka te da moramo poduzeti sva pravna sredstva kako bi se ovakva odluka spriječila, jer je ovo očigledno probni balon za neke nove slične inicijative i odluke i u drugim gradovima i opštinama, iako mnogi izgrađeni spomenici u Semberiji poslije rata nemaju nikakvu dozvolu niti saglasnost nadležnih institucija, a za ovu su dobili "zvaničnu saglasnost".

Mi i dalje pozivamo na razum, saosjećanje i ljudskost kako bi se okrenuli životnim problemima običnih građana, rješavanju nagomilanih problema u našem društvu, posebno odlasku cijelih porodica mladih, obrazovanih i radno sposobnih stanovnika svih nacionalnosti koji, između ostalog, odlaze ponajviše zbog nedostatka radnih mjesta, ali i zbog stalnog naboja, nepravde i diskriminacije. Ukoliko ostanemo zemlja staraca, bez djece i mladih i bez radno sposobnog stanovništva, džaba nam i spomenici i sav trud koji smo do sada uložili.

(Preporod.info)