Šta je to Nova misao?

Šta je to Nova misao?

Piše: Haris Islamčević

Savremeni čovjek je suočen sa mnogobrojnim izazovima i dilemama. Utjecaj aktuelnog življenja, a prije svega prihvatanje konzumerske svijesti koja je obilježena agresivnim materijalizmom, vidljivi su u svim segmentima čovjekovoga života. O tome je moguće govoriti iz nekoliko pozicija, no, sa islamsko-teološkog aspekta jedna od najvažnijih, ako ne i najvažnijih temeljnih posljedica takvoga života, očituju se u slabljenju tradicionalnih  religijskih obrazaca, krizi religioznosti te u zanemarivanju tradicionalne religijske prakse.

Srž bivstvovanja savremenog čovjeka se manifestira kroz permanentnu, nekontroliranu i nezasitnu borbu za postizanjem što većeg bogatstva i  društvenoga utjecaja, putem čega ostvaruje svoje snažnije pozicioniranje u društvu.

Po svojoj prirodi čovjek nastoji razvijati svoj društveni utjecaj, što i povijest bilježi, ali za razliku od nekadašnjeg, današnji čovjek koristi sve moguće raspoložive resurse i tehničko-tehnološka dostignuća kako bi svoj društveni položaj što više povećao i dodatno učvrstio. U toj nemilosrdnoj borbi, lišenoj svakog osjećaja za duhovno, čovjek se udaljava od primarnih osobina i vrijednosti koje su mu kao Božija blagodat darovane.

U odnosu prema duhovnosti čovjeka, poseban, negativan utjecaj, predstavlja čovjekova prenaglašena želja za postizanjem što većeg bogatsva. Neće se pogriješiti kod konstatacije da je duhovnost savremenog čovjeka u znatnom "materijalizirana", u smislu da savremeni čovjek nastoji svoju duhovnost nadomjestiti materijalnim dobrima.

Kao posljedica njegovih aktivnosti u cilju uvećavanja svog bogatstva, primjećuje se kako je savremeni čovjek u potrazi za novim "light" oblicima duhovnosti, putem kojih nastoji nadomjestiti nedostatak one istinske - primordijalne duhovnosti za kojom permanentno traga. Spomenuti oblici tzv. "instant-duhovnosti", savremenom čovjeku će biti ponuđeni kroz razvoj New age-a koji je posljedica gubljenja čovjekove  tradicionalne i autentične duhovnosti. Kroz tekst koji slijedi, želim ukratko izložiti jedan fenomen koji je izuzeno prisutan u svijetu, ali na temelju istraživanja, isto tako i u Bosni i Hercegovini.

Naime, uslijed sveprisutnije čovjekove borbe za postizanje što većeg društvenog utjecaja, bogatstva, pri čemu ne preza za bilo kojim resursom u tom nastojanju, najveća posljedica se odrazila na njegovu duhovnost, koja se, uvjetno kazano, materijalizarala, imajući u vidu da savremeni čovjek svoju duhovnost nastoji nadomjestiti materijalnim dobrima.

 U tom smislu, a uslijed prirodne potrebe za duhovnošću, savremeni čovjek će nastojati kroz tzv. "instant-duhovnost" nadomjestiti nedostatak istinske, primordijalne duhovnosti.

New age će, stoga, ponuditi najpodesniji oblik spomenute duhovnosti, a sam razvoj New agea jeste posljedica gubljenja čovjekove tradicionalne i autentične duhovnosti.

Zašto pišemo o ovome fenomenu? Odgovor na ovo pitanje se nalazi, prije svega, u činjenici da se, zbog njezine atraktivnosti (NM), u posljednje vrijeme, konstantno povećava broj sljedbenika. Nova misao, naime, protežira ulogu čovjekovih misli u realiziranju punoga potencijala ljudskoga života te insistira na tome da  stanje čovjekovih misli direktno utječe na profiliranje kvaliteta njegovoga života.

Nova misao je fenomen koji je u BiH, ali i zemljama naše bliže regije, poprilično nepoznat i neistražen. Na temelju radova koji obrađuju taj fenomen, uočava se da je nastao krajem 18. i početkom 19 stoljeća, na području SAD. Ovaj fenomen predstavlja jedno od učenja koje je nastalo unutar moderne ezoterijske tradicije, a koje je razvijano na teorijama Antona Mesmera.

Definiciju fenomena Nove misli, među prvima, su ponudili članovi Bostonskog kluba, a sam fenomen se temelji na specifičnim religijskim i metafizičkim pretpostavkama.

Poteškoće u nastojanju preciznog određenja posljedica su različitih pogleda na život te sinkretičkih elemenata koji po svojoj naravi ne dozvoljavaju uspostavljanje jasne distinkcije. Na aktualizaciju i rasprostranjenost Nove misli u velikom su doprinijeli nosioci te  ideje, koju prezentiraju, prije svega, kroz svoja predavanja, potom stručne članke i knjige. Većina sljedbenika Nove misli sebe smatra pripadnicima objavljene religije - kršćanstva, iako postoje mnoge polemike o njihovoj pripadnosti Crkvi ujedinjenja, odnosno Crkvi Božanske znanosti. Nova misao, kroz sve svoje varijacije, protežira važnost misli kao mentalnoga procesa, predstavljajući ih temeljnim faktorom ostvarivanja čovjekovoga  života.

Cjelokupni doživljaj svijeta jeste doslovno refleksija čovjekovih misli, posljedično i uzročnik čovjekovih nedaća, problema u fizičkom i duhovnom smislu, čovjekove su negativne misli.  Put do promjene se nalazi u načinu i sposobnosti kontroliranja i adekvatnoga usmjerenja vlastitih misli i upravo je  to razlog da se protagonisti ovoga fenomena fokusiraju na razvoj samopotencijala koji započinje uspostavom ispravne percepcije stvarnosti – tj. pozitivnim svjetonazorom.

Neki autori uočavaju genezu ovog fenomena sa 17. i 18. stoljeća, naglašavajući da se na Novu misao može posmatrati kao reakciju na sveopće nezadovoljstvo ljudi na naučni empirizam i religijski skepticizam, ali i krizu kulture. Sasvim sigurno, ove tvrdnje imaju snažno utemeljenje, budući da ih izravno potvrđuju sadržaji radova koja su napisali protagonisti Nove misli.

U 20. stoljeću Nova misao zadobiva nova značenje, tako da  ona (Nova misao)  sada čovjeku nudi konkretna rješenja za uspjeh u svim bitnim životnim poljima: zdravlju (fizičkom i psihičkom), sreći, zadovoljstvu i bogatstvu.  

Za razliku od njezine početne faze, u kojoj Nova misao se iskazivala u formi novog kulturnog i religijskog mentaliteta sa naglašenim individualnim karakteristikama,  u kasnijoj fazi se  ovaj fenomen iskazuje u formi jednog sasvim prepoznatljivog ideološkog sistema vrijednosti. Unutar Nove misli središnja pažnja posvećena je čovjeku, no, za razliku od tradicionalnih antropoloških učenja, napose muslimanskog, ljudska osoba se razumijeva primarno kao odraz neuništive energije. Upravo kroz njeno aktualiziranje, "pravilno usmjeravanje“, čovjek bîva u mogućnosti formirati "pozitivne misli“, pomoći kojih je u stanju aktivno se odnositi prema svome okruženju i, u konačnici, njime manipulirati.

Na temelju ovoga vjerovanja, jasnije se razumijeva praktički aspekt Nove misli, tj. teorija o mogućnosti međusobnoga utjecaja energija ljudi koje, ponovno - pravilnim usmjerenjem, mogu prouzročiti izlječenje kod oboljelih osoba.

Ključni faktor za postizanje uspjeha u navedenim aspektima čovjekovog života predstavlja razvoj duhovnog potencijala. Naime, u programima iscjeljenja, New age iscjelitelji navode da je temelj liječenja svih bolesti - upravo duhovni potencijal.

U nastojanju definiranja samoga pojma "duhovnog potencijala", koji nam je važan za razumijevanje fenomena Nove misli, možemo kazati da se radi o skrivenim, latetntnim sposobnostima i kvalitetama koje se odnose na čovjekov duh i koje su od krucijalnog značaja u svakodnevnom nastojanju postizanja sveopćeg uspjeha. Učitelji Nove misli ističu da uslijed svakodnevnih životnih situacija, stresova, bolesti, neuspjeha, mogućnost realiziranja čovjekovog duhovnog potencijala se "troši" i da je neophodno, za normalno funkcioniranje čovjeka, regenerirati njegov duhovni potencijal. Sam potencijal uređuje čovjekova samosvijest i u procesu regeneriranja čovjekovog potencijala važno je uskladiti svoje kvalitete sa kvalitetom duhovne realnosti.

Analizirajući sami fenomen Nove misli zaključili smo da se radi o zaista atraktivnom, privlačnom i izazovnom fenomenu koji korespondira sa svjetopogledom savremenog čovjeka.

Naime, uslijed vulgarnog materijalizma koji je "okupirao" savremenog čovjeka, težište svih svojih aktivnosti savremeni čovjek je usmjerio k stjecanju što više materijalnih dobara, uz stalno prisustvo hedonizma i konformizma. U tom životnome vrtlogu, svoje duhovne potrebe nastoji nadomjestiti njihovim brzim, neopterećavajućim i relaksirajućim oblicima "instatnt-duhovnosti".

Predstavnici učenja Nove misli upravo nude "instant" i na prvi pogled izuzetno učinkovita rješenja, uspostavljanje kontrole i disciplniniranja vlastitih misli, stvaranje vlastitoga duhovnog potencijala, usmjerenje misli prema pozitivnoj percepciji stvarnosti te prividni proces individualiziranosti i stvaranja nezavisnosti o bilo kome/čemu.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o 

 

Povezane vijesti