Xavier Bugarel i mit o političkom panislamizmu

Xavier Bugarel i mit o političkom panislamizmu

Piše: Rusmir Šadić

Knjiga Xaviera Bougarela Nadživjeti carstva: islam, nacionalni identitet i politička lojalnost u Bosni i Hercegovni (Sarajevo, 2020) bila je predmet nekoliko različitih osvrta od njenog objavljivanja na bosanskom jeziku.

Nema sumnje da je riječ o dobro upućenom istraživaču u politički i vjerski razvoj muslimanske/ bošnjačke zajednice. Ipak, ono što u Bougarelovoj knjizi nužno poziva na još jedan mogući osvrt jeste ideja o panislamizmu koja zauzima središnje mjesto i treba poslužiti kao ključ "objašnjenja i razumijevanja" političkog i vjerskog karaktera bošnjačke zajednice.

Ono što Bougarela osobito zanima jeste "neuspjeh političkog islama", odnosno razvoj "panislamističke struje" u Bosni i Hercegovoni, pri čemu Aliju Izetbegovića vidi glavnim predstavnikom. Insistirajući na tome da su politički i vjerski razvoj muslimanske/ bošnjačke zajednice usko povezani te da isti ne može biti shvaćen bez uzimanja u obzir panislamističke struje, Bougarel pribjegava određenoj akrobatici i izvođenju zaključaka koji ne bi mogli izdržati ozbiljnu provjeru utemeljenosti.

Naime, Bougarel sebi daje za pravo da izjave određenih aktera dopunjava izjavama drugih ili, pak, nudi interpretaciju određenog stava koja može biti u funkciji unaprijed postavljenog zaključka. Tako se čini da Bougarel zna šta je istina prije nego do nje dođe. Budimo konkretniji.

Riječi Alije Izetbegovića da "...islam nije državna vjera u Bosni, ne može to da bude, i štaviše, ne treba to da bude", Bougarel nadopunjava riječima Džemaludina Latića, da će muslimani tek kada budu većina moći reći "šta hoće a šta neće".

Pa iako je ovakav vid "argumentiranja" onog što se želi dokazati neodrživ, treba kazati da već naredni pasus u istom poglavlju pokazuje kako ni taj put ne može pomoći u postuliranju ideje o političkom panislamizmu kod Bošnjaka: “Težnja za islamskom državom u BiH odista nije bio i nije (Izetbegovićev) cilj..." (Dž. Latić).

Međutim, ono što iznenađuje - osobito jer je riječ o ozbiljnom istraživaču - da Bougarel poput vidovnjaka zna šta drugi misle, jer navodno Latić, u daljnjem dijelu teksta, "naglas izgovara ono što drugi misle u sebi".

Dateljnije bavljenje pitanjem islamske države u BiH Bougarel pronalazi kod trećeg "pronositelja" panislamističke ideje, Adnana Jahića. Međutim, interpretacije koje daje u vezi sa Jahićevim stavovima nisu na tragu onoga što Jahić ima na umu. Naime, kada Jahić kaže da "Islam po svojoj biti ne poznaje rascjep vjerskog i društvenog", on govori o naravi i obuhvatnosti islama, a ne modelu (sveobuhvatnosti) koji treba biti primijenjen. Jahićev primarni cilj je obrazložiti fenomen i karakter "kreposne muslimanske države", a ne izreći model koji nužno treba naći primjenu u političkom uređenju Bosne i Hercegovine.

Štaviše, Adnan Jahić nedvosmisleno iznosi da "jesmo za državu koja će u formi biti odvojena od religije, nismo za državu koja će i sadržajno biti odvojena od religije... Želimo da nam islam bude naš moralni, kulturni i intelektualni pokretač".

Pa, iako je sasvim jasno da Jahić islam vidi kao pokretačku snagu duhovnog i kulturnog stvaralaštva, a nikako društveno-političkog uređenja bosanskohercegovačkog društva, Bougarel ne odustaje od svog zaključka čiji se obrisi mogu nazrijeti već na početku teksta. Konačno, Adnan Jahić kod Bougarela budi i određenu dvojbu jer Francuz nije potpuno siguran da li Jahić zagovara "islamsku" ili "muslimansku" državu. Da bi pojačao razinu radikalnosti “panislamista”, Bougarel im suprostavlja stavove Fikreta Karčića kojeg predstavlja kao zagovornika sekularne države i Enesa Karića kod kojeg pronalazi prihvatljivu tezu o islamu "kao vjeri i kao kulturi" odnosno o određenju islama kao zajedničkog kulturnog naslijeđa svih Bošnjaka , koji se opire svakom mogućem obliku ideološke instrumentalizacije.

Šta je sporno u Bougarelovoj interpretaciji?

Postoje barem dva ozbiljna problema unutar Bougarelova teksta, za koja se bojimo da mogu imati ozbiljne implikacije. Prvo, Bougarel propušta ukazati na jasnu distinkciju između onog što muslimani u Bosni misle i osjećaju kada govore i pišu o pripadnosti muslimanskom ummetu i primjeni principâ islama u vlastitom životu. Drugim riječima, autor prešućuje naznačiti razliku između političkog i duhovnog panislamizma.

Naime, sasvim je jasno da je riječ o unutarnjem osjećaju ili barem potrebi da se osjećaju dijelom onog duhovnog konteksta i religijskog kolektiviteta na koji se pozivaju, a nikako o nastojanju da mijenjaju društveno-političko uređenje društva ili da se teritorijalno pokušavaju “spojiti” sa muslimanskim svijetom. Ipak, Bougarel nema namjeru ukazati čitaocima u Evropi na tu bitnu razliku.

Drugi problem, a koji je vezan za naprijed rečeno, sastoji se u gotovo središnjem zaključku Bougarelove studije o "neuspjehu političkog islama" u Bosni i Hercegovini. Ne samo da takav zaključak nema nikakve veze sa istinom i ukupnim nastojanjima Bošnjaka da, u toku i nakon agresije na BiH, zajedno sa drugima kreiraju zajednički život u nezavisnoj državi, nego daje "argument" onima koji su činili agresiju i genocid nad Bošnjacima da ustraju u svojim optužbama kako su Bošnjaci htjeli stvoriti islamsku državu u srcu Evrope te da su oni to samo htjeli spriječiti i učiniti ustupak cijeloj Evropi.

Štaviše, zaključak Xaviera Bougarela je opasan u onoj mjeri u kojoj može biti izvor novih “uvida” u sam “karakter” muslimanskog duha u Bosni i Hercegovini, a koji se s obzirom na rečene “panislamističke struje” može dovoditi u vezu sa vanjskim izazovima modernog terorizma i nasilnog ekstremizma.

Premda knjiga Xaviera Bougarela obiluje nizom važnih istraživačkih uvida i analiza, ne možemo biti sigurni u dobronamjernost njegovih intencija, budući da ne sukladiraju stvarnosti naše društveno-političke i povijesne zbilje.

Ideja o političkom panislamizmu kod Bošnjaka je čisti mit, te nema sumnje da takvi konstrukti mogu biti od koristi samo onim antibosanskim elementima izvan Bosne, koji Bosnu uvijek i iznova vide kao metu vlastitih aspiracija a Bošnjake nastoje pokazati kao politički i sigurnosni problem.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o 

Povezane vijesti