Prof.dr. Amir Karić: Potrebni su nam hrabri ljudi koji ne uzmiču od savjesti i svojih uvjerenja

Prof. dr. Amir Karić dekan je i profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli. U intervjuu za Preporod.info profesor Karić govori o obrazovanju, dijagnosticira probleme našeg društva, ali nudi i rješenja. Predsjednik je Izvršnog odbora Medžlisa Islamske zajednice (MIZ)Tuzla.

Razgovarao: Alem Dedić

Preporod.info: Profesor ste i dekan na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Koliko pojedinac u visokom obrazovanju, na bilo kojoj poziciji može unaprijediti kompletnu sliku stanja u visokom obrazovanju?

Karić: Malim i velikim djelima prethode ideje, odnosno individualno mišljenje. Međutim, za razvoj institucija i organizacija, te društva u cjelini, potrebno je mnogo više od kreativnosti i inovativnosti pojedinaca. Napredak se ostvaruje usljed povezanosti kreativnih, sposobnih, obrazovanih pojedinaca. Njihova znanja i vještine su jedna vrsta vrijednosti koje su potrebne za kolektivni razvoj. Sljedeća je njihova sposobnost da zajednički i usklađeno djeluju. Ako postoje obje ove pretpostavke i ako se razvije visok nivo međusobnog povjerenja, koje u velikoj mjeri zavisi od vjerodostojnosti lidera, onda se može očekivati progres. Tako je u svim oblastima društvenog života, pa i u visokom obrazovanju. Razlike su u nijansama. 

Preporod.info: Dugo godina se bavite obrazovanjem i imate uvid u stvarno stanje u obrazovnom sistemu. Smatrate li da smo kao društvo zakazali kada je obrazovanje u pitanju? Vrednujemo li obrazovanje na odgovarajući način?

Karić: Svi pokazatelji govore da obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini stagnira. Možemo se podsjetiti da je u našoj zemlji više od pola miliona stanovnika sa osnovnom školom, što uključuje i one koji nisu završili ni osnovnu školu. Na drugoj stani, na samom smo evropskom dnu ljestvice po procentu stanovništva sa visokim obrazovanjem. Povrh toga, PISA testiranja ukazuju na nisku kompetitivnost naših školaraca u poređenju sa onima iz drugih evropskih zemalja. Visoko obrazovanje nije nikakav izuzetak.

Neselektivno davanje dozvola za otvaranje visokih škola i univerziteta nanosi nesagledivu štetu našem društvu.

Kantonalne vlasti su dale saglasnost za rad visokoškolskih ustanova koje ne ispunjavaju ni minimum uslova, prije svega, u pogledu nastavnog kadra. Veliki broj privatnih univerziteta pojedinačno nema ni pet nastavnika u radnom odnosu. Ako se izuzme nekoliko dobrih privatnih univerziteta, koji su locirani u Sarajevu, svi ostali, a ima ih mnogo, spadaju u spomenutu kategoriju.

Javni univerziteti su također u stanju hibernacije. Donosioci političkih odluka i zakonodavci nikako da shvate da se ukupni razvoj ne može postići bez obrazovanog stanovništva. Nema dobre bolnice bez dobrih ljekara, dobre škole bez dobrih učitelja i profesora, kvalitetne i konkurentne industrije bez dobrih inženjera i majstora, itd. Da bi svi oni bili dobri i kompetentni moraju biti dobro educirani, a za to su potrebne kvalitetne škole i univerziteti. Napredovanja u profesionalnoj karijeri, uključujući i zapošljavanje, ostvaruju se mimo profesionalnih standarda i stručnih kompetencija. To uveliko obesmišljava obrazovanje i devalvira naš obrazovni sistem u cjelini.

Preporod.info: U svojim radovima se često bavite problematikom amoralnosti, isključivosti i površnosti u politici. Profesor Hilmo Neimarlija je to lijepo sročio za jednu Vašu knjigu, kazujete nam šta je to politika, a šta se ne bi trebalo smatrati politikom i pogotovo što se ne bi smjelo prihvatiti kao politika. Koliko nam je u politici potrebno suprotno od gore nabrojanoga, dakle, moralnosti, inkluzivnosti, stručnosti i posvećenosti?

Karić: Politika je određena interesima, pojedinačnim i skupnim, primarno stranačkim. Dakle, u svakom slučaju partikularnim. Na drugoj strani, moral naglašava prednost opće dobrobiti. Odnos partikularnog interesa i opće dobrobiti je jedna od tačaka sudaranja politike i morala. Druga je ta što politiku određuje moć u svojim najrazličitijim, pa i brutalnim oblicima, a u moralu dominiraju druge vrijednosti: sloboda, pravda, nenasilje, mir, itd. Ako se želi spriječiti da politička moć, dakle vlast s njezinim potencijalom nasilja, ne preraste u opasnu prijetnju individualnoj i društvenoj egzistenciji, i da služi čovjeku i njegovoj dobrobiti, potrebno ju je višestruko obuzdati.

Budući da vlast može postati samoj sebi svrha, umjesno je govoriti o stanovitoj tendenciji zloupotrebe vlasti.

Ta tendencija postaje jača, vjerovatnija i opasnija sa koncentracijom vlasti, tako da valja ozbiljno shvatiti izreku lorda Actona: "Svaka vlast kvari. Apsolutna vlast apsolutno kvari". Zbog toga se jedna od važnih mjera opreza protiv zloupotrebe moći sastoji u tome da se opasnost od koncentrirane moći, stalno posvješćuje. Uz podjelu vlasti, vladavinu zakona i druge principe dekoncentracije moći važno je naglasiti potrebu da se kod građana odgojem i obrazovanjem razvije politička kultura koja će osigurati lojalnost autoritetu koji služi općoj dobrobiti i otpor autoritetu koji šteti općoj dobrobiti.

Sljedeće područje napetosti ukratko se može iskazati poznatom idejom da je u politici važan uspjeh, a u moralu vjernost savjesti. Međutim, odmah se nameće pitanje kojim je sredstvima postignut politički uspjeh i koji su kriteriji njegova ocjenjivanja, jer politički se uspjeh zna prečesto pokazati kao egoistično iskorištavanje pojedinaca ili skupina na račun i na štetu drugih pojedinaca, skupina ili čak budućih naraštaja, dakle upravo na račun izravno shvaćene opće dobrobiti kao što takav politički uspjeh može često biti postignut perfidnim i s etičkog gledišta neprihvatljivim sredstvima, primjerice lažima svih vrsta, ili korupcijom na svim nivoima.

Drugačije rečeno, politički uspjeh i put do njega mogu biti etički neprihvatljivi. Bez obzira na to ostaje činjenica da je interes za postizanjem uspjeha pokretačka snaga ljudske egzistencije i ljudskog djelovanja, a u površnosti političke svakidašnjice premalo se pita za etičku dimenziju uspjeha. Sa druge strane, savjest je najskrivenija sredina u čovjeku, mjesto na kojem ostaje sam sa sobom i sa Božijim imenom čiji glas može čuti u dubini svoga srca. U onoj mjeri u kojoj savjest bude više postizala svoj cilj, u toj će se mjeri pojedinci i skupine više odricati slijepe samovolje i pokušati se orjentisati prema zajedničkoj dobrobiti.

Zato, politici su potrebni hrabri ljudi koji ne uzmiču od savjesti i svojih uvjerenja. Vjerovatnoća da će savjest sa svojom osnovnom usmjerenošću prema ideji dobrog zadobiti veću važnost i u politici povećat će se s brojem onih koji svoju savjest budu pretvarali u subjektivno obavezujuće norme vlastitog djelovanja.

Preporod.info: Predsjednik ste Medžlisa Islamske zajednice Tuzla, a bili ste i glavni imam ovog medžlisa koji slovi kao jedan od najorganizovanijih i najaktivnijih. U međuvremenu ste obnašali odgovorne funkcije i u Rijasetu Islamske zajednice. Kako Vi vidite organizaciju jednog medžlisa u vremenu kojeg živimo sa svim svojim specifičnostima i izazovima?

Karić: Medžlis kao organizaciona jedinica Islamske zajednice djeluje na osnovu Ustava i drugih pravnih akata Islamske zajednice. Ono što ovdje može biti predmet razmatranja to je dinamika djelovanja organizacionih jedinica Islamske zajednice. Osnovno je imati jasan cilj i ustrajnost za postizanje tog cilja. Razvoja nema bez promjena, a one izazivaju otpore, jer se iz poznatih okolnosti ulazi u manje poznate. Zato je potrebno sve aktere dobro upoznati sa ciljevima i planovima. Ako se desi da se plan u nekom dijelu ne realizira u skladu sa očekivanjima, potrebno je preuzeti odgovornost, ispraviti greške i krenuti dalje ka cilju. Na kraju određenog perioda sumiraju se rezultati i konstatuje se razlika između stanja kada se krenulo sa određenim planom i postignuća ostvarenih na kraju tog perioda.

U posljednjih dvadeset godina Medžlis je ostvario značajne rezultate. Kadrovska baza je na visokom nivou. Među imamima je dosta hafiza, nekoliko doktora nauka i doktoranata koji završavaju disertacije i nekoliko magistara. Imami na čelu sa glavnim imamom hafizom Ahmed ef. Huskanovićem mnogo rade na vjerskom i odgojno-obrazovnom planu. Materijalna infrastuktura je višestruko uvećana. Izgrađen je i obnovljen veliki broj džamija i drugih objekata. Kao primjer spomenimo da je prije dvadeset godina u Tuzli bio samo jedan mali vakufski prostor za rentanje. Božijom voljom danas ima više od pedeset vakufskih jedinica za tu namjenu. Nijedna nije izgrađena od donacije, ni domaće niti inozemne. Allah je u srcima ljudi u svim džematima, u cijelom Medžlisu razbudio volju da rade sa velikim entuzijazmom. Radi se o jako velikom broju vrijednih ljudi, koji su dali i danas daju doprinos u razvoju Zajednice.

Međutim, sve što je urađeno predstavlja samo dobru osnovu za ono što bismo trebali postići u narednom periodu, jer Islamska zajednica, kao i naša zemlja i društvo u cjelini, su pred velikim izazovima i za njih se treba adekvatno pripremiti i adekvatno na njih odgovoriti. Vjerujem da ćemo mi i dalje davati sve od sebe, a dobri rezultati su od Allaha Uzvišenog.

(Preporod.info)