Dvadeset godina "Bosanske Sumejje": Izvor duhovnog razvoja i profesionalnog i socijalnog napretka
Prije dvadeset godina izašao je prvi broj Magazina za ženu i porodicu "Bosanska Sumejja". Žene koje stoje iza ovog, hvale vrijednog projekta, godinama uspijevaju iz broja u broj unijeti dašak svjetlosti u mnoge porodice ulažući, u svaki mnoštvo ljubavi i na taj način potvrditi da jesu "pitak izvor korisnih, pouzdanih i brižljivo biranih informacija prvenstveno za Bošnjakinje i muslimanke, ali i sve žene u Bosni i Hercegovini".
- Mi radimo sa osjećajem i zapravo s uvjerenjem da pomažemo ženi da kvalitetno, osmišljeno radi na sebi, da bude najbolja moguća prva odgajateljica svom djetetu, da se trudi kako bi održala zdravu, jaku porodicu na okupu i da ta porodica nalazi ispravan put u složenoj (često zastrašujuće haotičnoj) stvarnosti - da ona (žena) obavezno ostane izvan tog nereda, korisna i sebi i porodici što znači da je onda korisna i društvu. Konačno, samim tim što njena porodica harmonično živi kao zajednica i djeca su joj na pravom putu, ona tom društvu daje najbolje i najviše što može - kaže za Preporod.info Meliha Terzić, nekadašnja glavna urednica, danas stručna savjetnica "Bosanske Sumejje".
Azra Hasanović, glavna urednica "Bosanske Sumejje" kaže da je njihova namjera čista i iskrena.
Nerijetko smo, ističe, davale sve od sebe da je ostvarimo, oslanjajući se i čvrsto se uzdajući u Božiju pomoć, vodeći računa da budu od onih za koje Allah, dželle šanuhu, kaže: "I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati". (Ali Imran, 104.)
- Teme koje je donosila "Bosanska Sumejja" nikada nisu bile isprazne, dnevnopolitičke ili "ženske" u pežorativnom smislu. Mnoge od njih su zapravo vanvremenske, govore o temeljnim istinama, vjerskim i životnim, i u tom smislu su uvijek aktuelne i jednako se tiču i žena i muškaraca. Željele smo svojim sadržajima bogatiti naše čitatelje, inspirisati djevojke i žene za nove podvige u njihovim životima, ali i primjećivati, bilježiti i svjedočiti o uspjesima, i malim i velikim postignućima muslimanki Bosne i Hercegovine u ovom historijskom trenutku - kaže Hasanović.
Značajna podrška
Ona ističe da je "Bosanska Sumejja" posebna po mnogo čemu. Jedan je od rijetkih magazina koji su namijenjeni bošnjačkoj ženi i porodici. Posebna je i po tome što su je osnovale, vodile, uređivale i u najvećem dijelu za nju pisale upravo žene. Također je jedan od izuzetno rijetkih magazina koji se, nakon prelaska na isključivo digitalni format, na zahtjev svojih čitatelja, ponovo štampa i opet pojavljuje u printanoj formi.
- Smatram da je "Bosanska Sumejja"“, sa svojim edukativnim, informativnim, duhovnim i inspirativnim sadržajima, bila vrlo značajna podrška Bošnjakinjama i muslimankama u Bosni i Hercegovini u svim tim fazama. Njen početak, nedugo poslije rata, probudio je među Bošnjakinjama novu nadu, novu energiju za rast i želju za samospoznajom, vjerskom, nacionalnom i kulturnom. Potom smo se trudile pomno biranim kvalitetnim informacijama i znanjima ulijevati samopouzdanje djevojkama i ženama u svim njihovim ulogama, bile one studentice, supruge, majke, učiteljice, poduzetnice, naučnice. I danas je "Bosanska Sumejja" odana saputnica svima onima koje su krenule putem duhovnog razvoja i profesionalnog i socijalnog napretka - ponosno naglašava Hasanović.
Za svaki novi broj "Bosanske Sumejje", a iz štampe upravo treba izaći 62. broj, bilo je potrebno mnogo rada, truda i odricanja.
"Bosanska Sumejja"“ je odgajala ljude "s obje strane papira", govori Hasanović, a svaki napisani članak bio je manja ili veća istraživačka misija koja je jednako bogatila i onu koja piše i one kojima se piše. "Bosanska Sumejja" je bivala njena preokupacija tako često i tako intenzivno da je postala skoro kao član porodice.
- Koncept "Bosanske Sumejje"“ je osmislila grupa prosvjetnih radnica, koje su i u svom profesionalnom radu imale priliku dobro upoznati pravo stanje naše porodice, a posebno žene, majke, odgajateljice, supruge, koja se, objektivno, teško može snaći u ovom vremenu prebrzih promjena, napuštanja tradicije (posebno u odgoju) i nekritičkog prihvatanja savremenog - kaže za Preporod.info Asima Tulumović, predsjednica Udruženja Sumejja u Bosni i Hercegovini koje je izdavač Magazina.
Uvjeti u kojima smo radile, ističe Tulumović, sredstva kojima smo raspolagale, a istrajale dvadeset godina izdavanja Magazina, ni po kojim standardima izdavaštva ne bi bilo dovoljno za ovakav projekt. Od samih početaka Muftijstvo tuzlansko podržava izdavanje magazina.
- Nažalost, mi nemamo razvijenu i odnjegovanu kulturu čitanja. Zato je veoma važno da je našim djelovanjem, kontaktima i susretima, veliki broj naših čitateljica postao svjestan da je "Bosanska Sumejja" prilika za lični doprinos ovom zajedničkom hajru. One u svojoj porodici, džematu, na radnom mjestu, na sijelima promoviraju, populariziraju, distribuiraju, poklanjaju, posuđuju primjerke Magazina, predlažu teme i ličnosti o kojima ćemo pisati i sarađuju na razne druge načine. Izdavanje Magazina je osmišljena misija žene za doprinos buđenju svijesti o odgovornosti prema zajednici, doprinos aktivizmu (volonterizmu), posebno na širenju znanja, najznačajnijem uvjetu opstanka naših budućih pokoljenja. Žene snažnije osjećaju težak i spor napredak društva. Zato ovu misiju prihvatamo uprkos svim otežavajućim okolnostima - kaže Tulumović.
Amanet i čast
Prihvatiti se uloge glavne urednice za Azru Hasanović je ujedno bilo i teško i lahko. Bilo je teško, jer je bivajući uz prof. Melihu Terzić u vrijeme dok je ona nosila tu ulogu, svjedočila tome koliko je to ozbiljan, zahtjevan, težak i nadasve odgovoran posao, posao koji ponekad zahtijeva sve tvoje vrijeme i energiju. I puno, puno kontinuirane brige.
- No, uprkos tome, bilo je i lahko prihvatiti se te uloge jer je i prof. Meliha Terzić, nastavila biti dio "Bosanske Sumejje", sad u ulozi stručne savjetnice. Oslonac i učešće u brizi oko Magazina nastavile su pružati i prof. Azra Fazlović i Asima Tulumović. Pridružila nam se i Amina Đulović koja je svojom profesionalnošću i vrijednim radom donijela jedan novi kvalitet u "Bosansku Sumejju". Moja najveća briga bila je kako sačuvati zavidan nivo kvaliteta Magazina na koji ga je podigla prof. Meliha, odnosno kako biti dostojna učenica svoje učiteljice. Jer profesorica Meliha Terzić je svih ovih godina bila i još uvijek jeste moja učiteljica. I onda mi je predala amanet odgovornosti za "Bosansku Sumejju". Nije ga lahko nositi, ali jeste velika čast - ističe Hasanović.
Svih dvadeset godina profesorica Terzić je uz "Bosansku Sumejju". Život bi bez "Sumejje", pretpostavlja, bio manje složen i naporan, ali bi bio i manje vrijedan.
- Dvadeset godina rada, istrajavanja s onom idejom koja je pokrenula "Bosansku Sumejju", koja je drži budnom i raspoloženom da se zalaže za sve što je podigla visoko pa tome stremi. Misija jeste krupna riječ, ali mi je vjerovatno ne moramo izbjegavati kad govorimo o svome putu na kome ima i stvarnog žrtvovanja odnosno napora i briga kojih nije pošteđen niko kad je u velikom poduhvatu. Uzdajući se u Uzvišenoga, uvjerene smo da ništa nije uzaludno. Možda nikad (i poslije nas!) neće se smjeti reći misija je uspjela jer bi to značilo dovoljno je, uradili smo sve što smo mogli. Neka "naporno putovanje" traje, neka i strmih dionica, neka je stalna borba za bolje, neka cilj nikada nije nejasan kakve god ga poteškoće zamaglile - neka je živ. Tokom svih ovih dvadeset godina, mi crpimo snagu iz onoga što Allah, dželle šanuhu, daje Svojom milošću, onoliko koliko nam treba i kad nam treba - govori Terzić.
Profesoricu Terzić smo zamolili da nam kaže koja je priča, od mnogih napisanih i ispričanih u "Bosanskoj Sumejji", ostala u njenom sjećanju. Ispričala je sljedeće:
"Bili smo u Srebrenici (decembar 2014.) da obiđemo Potočare i snimimo razgovor sa jednom od majki šehida Fadilom Efendić. U njen dućan u neposrenoj blizini ulaza u Memorijalni centar, došla je, na naše veliko zadovoljstvo, i prijateljica naše domaćice, sada rahmetli Hatidža Mehmedović.
Ne mogu zaboraviti svoj utisak iz tog susreta, nikada neću moći. Te dvije tople, jednostavne, a tako jake žene koje iz bolnih duša i ranjenih srca govore vrlo sabrano (Fadila je rekla da nikada ne plače pred kamerama, plače kad se povuče u svoju samoću) učinile su da sam se osjećala kao praška podno dviju planina. Zar mogu da ih vidim cijele, u svoj njihovoj veličini, da ih dovoljno osluhnem iznutra, da potpuno razumijem to dostojanstvo i snagu?!
Fadila je kazala da se najbolje osjeća u svojoj Srebrenici, a posebno nadomak šehidskog mezarja gdje je ukopan njen dvadesetogodišnji sin, muž i mnogi rođaci i prijatelji. Dođe svakoga dana u svoju suvenirnicu, a svaki pogled kroz prozor obuhvati tihi bijeli šehidski grad gdje duša u mnoštvu istih "mramorova" nepogrešivo nađe one na kojima su zapisana imena njenog sina i muža. Ona na bi htjela, ne bi mogla disati negdje u "komfornoj daljini". Iskusila je tuđinu odnosno progon, a sad hoće da je u svom gradu i da učestvuje u obnovi njegovog života.
I Hatidža govori odišući istim unutrašnjim mirom i duševnom jakošću. Bila je, rahmet joj duši, umna i izuzetno rječita pa je sve što bi rekla bilo nadahnuto i snažno. Uvijek je mogla održati besjedu ako treba i za cijeli svijet.
Sjedim, sićušna, između dvije majke koje se razumiju potpuno, osjećaju jedna drugu svakim damarom. Mi ostali smo, bez obzira na iskreno saosjećanje, kao nagluhi i slabovidni za te suptilne veze. O, koliko je moćan Uzvišeni Koji daje ovu snagu!"
(Alem Dedić/Preporod.info)
