Stručno mišljenje i punditi

Piše: Fikret Karčić

Naši mediji su, na svoj način, slijedili zapadne uzore kada su uveli stručnjake ili one koji se tako predstavljaju u svoje programe. Naime, svi smo se već navikli da u medijima, pored izvještača, vidimo i one koje se predstavljaju kao stručnjaci, "analitičari" i slično te pokušavaju da objasne događaje. To je sasvim uredu dok se slijedi koncept stručnjaka i obim njegove ekspertize.

Po definiciji, stručno mišljenje (expert opinion) je "vjerovanje ili sud o nečemu koje je dao stručnjak u tom pitanju".

Stručna mišljenja se najviše koriste u pravu i medijima. Stručno mišljenje je ograničeno oblašću za koju je neko stručan. Na primjer, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY) je stručno mišljenje o uzrocima krvavog raspada Jugoslavije tražio od renomiranih historičara Balkana modernog perioda, a ne od historičara antičkog perioda. Ovog principa se držimo kada se bavimo svakodnevnim poslovima. Ako želimo kupiti automobil, za savjet nećemo pitati profesora klasične filozofije nego dobrog automehaničara.

U praksi znatnog broja naših medija došlo je, upravo, do degradacije stručnih mišljenja. Sjetimo se samo brojnih "analitičara" koji su komentarisali nedavne američke predsjedničke izbore. Koliko je tih "analitičara" imalo ekspertizu u američkom političkom sistemu, izbornom sistemu te zemlje ili ustanovi predsjedništva? Zar nisu stručnjaci za lokalne izbore u Bosni i Hercegovini komentarisali predsjedničke izbore u SAD? Koliko puta smo slušali i gledali stručnjake za književnost kako daju mišljenja o geopolitici u širokom dijapazonu od Kine, preko Bliskog istoka do Balkana, o međuetničkim odnosima u BiH, politici i religiji pa čak i o ilegalnim migracijama?

Sjećate li se "analitičara", bez ijednog sociološkog ili politološkog istraživanja, kako daju mišljenje o glavnim društvenim procesima u našoj zemlji? Je li bilo teologa koji su tumačili sukobe na Bliskom istoku, ali njihovu geopolitičku i ideološku a ne teološku dimenziju?

Da su ova mišljenja izrečena u kafanama bila bi relevantna samo za taj ambijent i podložna kritici društva u kome su izrečena. Međutim, ona su izrečena u medijima i doprinose formiranju javnog mišljenja. Problem sa ovakvim mišljenjima jeste da se zaodijevaju u naučni autoritet onoga ko ih je iznio i to za pitanje koje je izvan obima njegove ekspertize što javnosti nije naglašeno.

Ovakav razvoj podsjeća na evoluciju koncepta pundit u Americi. Ova riječ u engleski jezik je došla početkom 17. vijeka iz sanskrita (pandita) u kome je označavala titulu za mudrace odnosno svećenike ("učeni"). Od ranog 19. vijeka pundit je označavao osobu koja je savjetovala Vrhovni britanski sud u Indiji o pitanjima hindu prava i običaja. (Muslimanski ekvivalent bio je maulavi izveden iz riječi mawlana, "naš učitelj". ) Neki navode da je ova riječ ušla u popularnu upotrebu u Americi oko 1884. godine kada je na Univerzitetu Yale formirano tajno društvo Pundits čiji su članovi davali duhovitu društveno-političku kritiku.

Razvojem elektronskih medija punditi postaju javni intelektualci koji komentarišu događaje ili daju popularne verzije naučnih stavova. Mnoge njihove popularizacije i komentari bili su plitki sa naučnog stanovišta pa riječ pundit dobiva i negativno značenje.

Jedan od načina na koji Zapadni mediji ukazuju na autoritet i ekspertizu stručnjaka jeste da se navede njegova afilijacija i djelo iz koga on crpi svoj autoritet. To kod nas još nije zaživjelo. Također, ostaje da se riješi dilema kako uskladiti naučnu specijalizaciju sa potrebom objašnjenja događaja javnosti. Jedna vrsta popularizacije je neophodna, ali ona mora biti u okviru obima ekspertize. Tu treba dodati i svijest naučnika o granicama njegovog znanja i odgovornost za prezentiranje.

U međuvremenu ostajemo u našoj stvarnosti gdje u medijima caruju "analitičari". Oni su čak bacili u zasjenak i univerzitetske profesore. Kao što mi se desilo prije nekoliko godina u toku jedne konferencije u Sarajevu. U pauzi konferencije, dao sam izjavu o mom izlaganju novinarki jedne naše TV kuće. Na kraju me pitala kako da me potpiše. Ja sam odgovorio: "Fikret Karčić, profesor, Pravni fakultet u Sarajevu".

Ona je odgovorila: "Mislim da je bolje da napišemo pravni analitičar".

(Preporod)