Profesor Enver Halilović u intervjuu za Preporod.info o dešavanjima u Crnoj Gori, Fatmiru Alispahiću i Povelji Kulina bana

Profesor Enver Halilović u intervjuu za Preporod.info o dešavanjima u Crnoj Gori, Fatmiru Alispahiću i Povelji Kulina bana

Mnogo je razloga zašto je profesor Enver Halilović uvijek interesantan sagovornik. Bio je rektor Univerziteta u Tuzli, ministar u Vladi Tuzlanskog kantona (TK) i ambasador BiH u Moskvi. Kao direktor Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine vodio je i vodi brojne bitke za očuvanje državnih institucija, ali i kredibiliteta obrazovnih institucija. O svakoj od ovih tema profesor ima mnogo toga reći, ali je Preporod.info za početak posebno zanimao njegov osvrt na posljednja dešavanja u Crnoj Gori.

Razgovarao: Adnan Muminović

Preporod.info: Kako komentarišete ulogu SPC-a u dešavanjima u Crnoj Gori, ali i regionu? Koliko je modernom uređenju države i konstituciji nacija primjerena takva uloga crkve? Vraćaju li se naše komšije politički u neki novi srednji vijek?

Halilović: Politički pobjednik na septembarskim općim izborima ove godine u Crnoj Gori je Srpska pravoslavna crkva (SPC). Rezultati izbora su posljedica litija. Organizacija uličnih litija u Crnoj Gori veoma podsjeća na poznatu antibirokratsku revoluciju u Jugoslaviji. Masovni ulični pokreti koji traju dugo imaju vrlo hijerarhiziranu unutarnju strukturu i organizaciju, logistiku, razrađene kratkoročne i dugoročne ciljeve, svog vođu. Laiku izgleda da su spontani. Dok traju, u njima se gubi personalitet, razvija se neka vrsta kolektivne svijesti na granici racionalnosti.

Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori je direktan politički instrument srpskog nacionalizma "svi srbi zajedno" i ruskog slavensko-pravoslavnog imperijalizma na Balkanu. Njena politička platforma je svetosavlje. Crna Gora je danas jedina država u Evropi čijeg premijera je predložila vjerska zajednica. Politička i naučna javnost regiona i Evrope ignoriše tu činjenicu. Manastiri SPC su mjesta političkih dogovora koalicionih partnera izbornih pobjednika. Kad bi se to dogodilo u nekoj muslimanskoj državi u Evropi, upalili bi se svi njeni bezbjedonosni i politički alarmi opasnosti i ugroženosti okolnog svijeta.

Zapad je uvijek imao i sada ima dvojne političke standarde, jedne koji važe za muslimane i druge koji važe za ostale.

Pogledajmo šta se događalo u zadnjih dvadesetak godina s muslimanskim zemljama Bliskog i Srednjeg istoka s ovakvim ili sličnim pojavama kakve se odvijaju danas u Crnoj Gori. Pogledajmo reakciju Evrope na masovne radne koncentracione logore Ujgura, muslimana Xsi Yanga, na rušenje 15 hiljada njihovih džamija u zadnjih nekoliko godina!

U Crnoj Gori se dogodilo to da je jedna vjerska zajednica u viševjerskoj i višeetničkoj građanskoj državi postala politička stranka. Kada jedna vjerska zajednica postane i djeluje kao politička stranka i još dođe na vlast to znači da je došlo do simbioze vjere i države i uspostave teokratske, u ovom slučaju pravoslavne teokratske države. Vjerska zajednica koja djeluje kao politička stranka dovodi u pitanje i negira samu sebe kao vjersku zajednicu - njena vjera postaje politika. U Crnoj Gori je na djelu vjerski politički poker jedne vjerske zajednice i njene crkve. Krajnja politička opasnost od politizacije vjere i vjerskih zajednica u jednoj viševjerskoj državnoj zajednici je da dođe do političke teritorijalizacije njihove vjersko-političke djelatnosti i stvaranja ekskluzivnih političko-teritorijalnih prostora. Politička vjerska zajednica je neposredna politička prijetnja svakoj vjeri, uključujući i vjeru te vjerske zajednice. Savremeno civilno društvo je, ne samo nastalo, već se temelji, prije svega na slobodi vjere od države i obrnuto. 

Preporod.info: Šta posljednja dešavanja u Crnoj Gori znače prije svega za Bošnjake i Sandžak?

Halilović: Za Bošnjake južnog, crnogorskog dijela Sandžaka ovo je najnepovoljnija politička i društvena situacija od devedesetih godina prošlog stoljeća do sada. Nakon perioda hapšenja, progona i teških zlostavljanja Bošnjaka, uključujući i likvidacije u ovom dijelu Sandžaka devedesetih godina za vrijeme režima Momira Bulatovića i Mila Đukanovića, Bošnjaci su se politički organizirali i postali značajan društveni faktor u Crnoj Gori. Skoro plebiscitarno su se na referendumu 2006. izjasnili za suverenu i nezavisnu Crnu Goru. I tada je pravoslavno građanstvo Crne Gore bilo politički vrlo polarizirano za i protiv izlaska iz tadašnje državne zajednice sa Srbijom.

Uz Bošnjake za nezavisnu Crnu Goru izjasnili su se i Albanci Crne Gore. U suverenoj Crnoj Gori Bošnjaci i Albanci su vidjeli zaštitu od kontinuiranog srpskog nacional-šovinizma i hegemonizma, što se praktično i potvrdilo. Nosila ih je logika ako ne mogu imati pravo ili bolje političko rješenje svog statusa, onda je dobro da sa grbače skinu makar jednu tegobu. Politički i etnički Crnogorci sa Bošnjacima i Albancima izglasali su nezavisnu i suverenu Crnu Goru.

Potpisani su tada i odgovarajući politički dokumenti o kojima se do danas ništa ne govori. Nakon toga Bošnjaci su participirali u vlasti na svim nivoima. Prije nekoliko godina su obnovljeni statusi dvije strateški vrlo važne općine - Petnice i Gusinja. Od sticanja nezavisnosti Crne Gore Bošnjaci su imali značajan politički napredak, posebno ako se ima u vidu sav prethodni historijski period masovnih stradanja i deportacije Bošnjaka od knjaza Nikole do Momira Bulatovića, od Njegoševog istrebljenja "poturica", preko Šahovića, masovnih zločina u vrijeme Balkanskih i dva svjetska rata do Mila Đukanovića.

Naravno, Bošnjaci u Crnoj Gori su još daleko od poželjne i potpune afirmacije u institucionalizaciji svoje autohtonosti na tom prostoru, ali s obzirom na sav historijski period od odlaska Osmanlija sa tog prostora do danas, ovaj period suverene Crne Gore otvorio je prostor postavljanja bošnjačkog pitanja u njoj.

Srpski politički ideolozi su svjesni svega toga i zato su Bošnjaci u Crnoj Gori sada u ozbiljnoj opasnosti. Srpski revanšizam na crnogorski državni suverenitet najlakše može početi i biti proveden nad Bošnjacima Crne Gore što ilustrira činjenica napada na Bošnjake Pljevalja odmah nakon srpske političke pobjede na općim septembarskim izborima u Crnoj Gori.

Etnički i politički Crnogorci imaju, kakvu-takvu, institucionalnu zaštitu, brojniji su i u svakom pogledu imaju bolje i jače mehanizme samozaštite. Albanci Crne Gore mogu imati političku, diplomatsku, pa možda i svaku drugu zaštitu, Bošnjaci Crne Gore su bez ikakve i bilo čije istinske zaštite. Nažalost, Bošnjaci u Sandžaku, Crnj Gori i Srbiji nemaju izgrađenu političko diplomatsku mrežu saradnje ni sa Turskom ni sa Bosnom i Hercegovinom. Ni Turska ni Bosna nemaju svoja, makar, konzularna predstavništva u Sandžaku - Turska zato što neće da se zamjeri Srbiji, iako u Turskoj živi nekoliko miliona Bošnjaka iz južnog crnogorskog dijela Sandžaka, a Bosna zato što nema političku moć da odluku koju je donijelo Predsjedništvo BiH o otvaranju konzulata u Novom Pazaru provede u djelo već, evo, godinu dana.

Nažalost, ni Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka se ne bavi Sandžakom ni dovoljno niti sistematično i ozbiljno. Za primjer je iskazana zabrinutost reis-u-uleme dr. Huseina ef. Kavazovića za Bošnjake u južnom Sandžaku povodom nedavnih napada na Bošnjake Pljevalja, skrnavljenja naših svetinja i fizičkih nasrtaja na nedužne ljude u kućama te fašističkih pokliča "Selite se Turci". U Crnoj Gori, oko 20 posto stanovništva su Bošnjaci.

Preporod.info: Među brojnim vašim knjigama je "Postsovjetski geopolitički prostor i Balkan". Vidite li u svim ovim procesima ulogu Rusije?

Halilović: Ruska Federacija je u osnovi svih srpskih politika na Balkanu kroz svu historiju, osim one koja je vođena uoči raspada Jugoslavije. Ruski interes nije bio raspad Jugoslavije, ali ona je tada bila nemoćna da zaustavi taj proces ili da ga usmjeri u nekom drugom pravcu. Rusija je neoficijelno samoproglašeno Vizantijsko carstvo čiji je fundamentalni strateški politički cilj objedinjenje svih pravoslavnih naroda i njihovih država. Njegova kopija na regionalnom, balkanskom prostoru je "svi Srbi zajedno".

U oba srpska ustanka, u svim kasnijim srpskim ratovima na Balkanu, Rusija je bila neposredan politički, vojni i diplomatski oslonac Srbije.

Srbija je važan i utjecajan faktor na Balkanu i danas, primarno zahvaljujući svekolikoj ruskoj podršci i pomoći, počev od Kajnardžanskog mira (1774) kada je Rusija dobila pravo direktne zaštite pravoslavnog stanovništva u Osmanskom carstvu, otvaranja svojih konzulata i trgovinskih predstavništava.Ni danas nije ništa drugačije, velike svjetske sile i međunarodne organizacije i danas uzimaju Srbiju politički u obzir više zbog Rusije nego zbog same Srbije.

Preporod.info: Ratna i poslijeratna javna bosanskohercegovačka i tuzlanska scena je bila svjedokom brojnih "slučajeva", a jedan od njih je i pojava Fatmira Alispahića o kojoj bi se teško moglo nešto novo reći. On i ono što on predstavlja u našem javnom prostoru je davno apslovirana tema, a sam Fatmir najbolje govori o vlastitoj nedosljednosti. Međutim, Vi kao neko ko je bio akter procesa tokom agresije na BiH se sigurno sjećate njegove uloge tokom rata, ali i nakon njega. Našim čitaocima je zasigurno zanimljivo to da je Fatmiru u posljednje vrijeme neko ponovo za metu odredio Islamsku zajednicu i reisu-l-ulemu. Piše li to Fatmir neku novu "Reisofobiju" ili postoji kontinuitet njegovih napada na IZ u BiH kojem ste i Vi svjedočili?

Halilović: Ne znam da li piše neku knjigu o reis-l-ulemi Husein-ef. Kavazoviću, ali znam da dugi niz godina širi svojevrsnu reisofobiju. Nekada je napadao tadašnjeg reis-u-ulemu Mustafu ef. Cerića, danas napada časnog reis-u-ulemu Husein-ef. Kavazovića. Ne znam za koga i za čije interese je radio tada, niti znam za koga radi danas.

Nisam se posebno bavio analizom Fatmira Alispahića, ali mi na prvi pogled ostavlja utisak da ima problem autoriteta i da, u osnovi, napada svakog, da prema svemu ima svojevrstan nihilistički stav. Možda računa da ako napada autoritete time i sam postaje autoritet. Ne mogu da se sjetim imena ustanove, odnosno institucije na kojoj je radio i imao neki definiran opis radnih zadataka za čovjeka koji ima najmanje četrdeset godina života. Izgleda mi da on intelektualno funkcionira na taj način da stvori neku fikciju i onda se s njom i svim što ima ili eventualno može imati neku vezu počne "boriti".

Ne opravdavam, ali razumijem da je kreirao društvene neprijatelje na lokalnom nivou, u Tuzli, u vrijeme odbrane Tuzle (92-95) da bi svoje učešće u vojsci zamijenio politikanskim podrumaškim mahalanjem, ali ne vidim razlog da to čini sada.

Kao vojni obveznik tada, umjesto borbe u redovima časnih boraca Drugog korpusa Armije BiH, on je fiksirao i izmišljao neke ideje i koncepte protiv kojih je dizao lokalnu medijsku halabuku, po podrumima i skloništima objašnjavao lokalni muslimanski "klerofašistički" nacionalizam.

"Boreći" se protiv samokreiranog, izmišljenog neprijatelja, a ne protiv onog koji je skoro svakodnevno razarao materijalna dobra Tuzle, ubijao nedužnu djecu dok idu u školu i žene dok idu do pijace i nazad, bio je snažna podrška i alibi ostalim vojnim dezerterima vjernima svom "Bogu podrumu". Ne znam ima li neki ratni vojni staž što je, nažalost, moguće. I tada je čest predmet moralnog i političkog blaćenja, uz brojne druge ljude u Tuzli, bio i tadašnji muftija sada reis-l-ulema Husein-ef. Kavazović. Islamska zajednica i Tuzlansko muftijstvo, tada kao i danas Islamska zajednica BiH, morali su se zbog svog moralnog i patriotskog integriteta braniti saopćenjima.

Preporod.info: Dr. Mustafa Cerić je nedavno osudio Fatmirove napade na jedinstvo muslimana i IZ. Svi oni koji su Fatmira hvalili u nekoj fazi, što on koristi u svojim video uradcima, kasnije su se od njega ograđivali. Koliko je realno očekivati da će biti onih koji će u te konstrukcije povjereovati? Može li ova kampanja nanijeti štetu ugledu IZ i jedinstvu muslimana?

Halilović: Ne vjerujem da te njegove blijede umjetničko-politički show kreacije mogu nanijeti štetu ugledu Islamske zajednice, a posebno časnom reis-l-ulemi Husein-ef. Kavazoviću, čovjeku koji ima stamen društveni, kako nacionalni tako i internacionalni kredibilitet. Imajmo u vidu da je od tuzlanskih dana do danas reisu-l-ulema Kavazović razvijao i njegovao duh međuvjerske i međuetničke tolerancije u toku odbrane tuzlanske regije od agresora, da je s puškom u ruci bio vojnik Armije BiH na tada najvatrenijem ratištu u Gradačcu, da je prognanike iz Srebrenice kada su došli u Tuzlu puni emotivnog naboja i potrebe za osvetom od toga odvratio i da je, slobodnije tumačeno, čak izdao neku vrstu fetve protiv osvete, da je vrlo mudro reagirao na inscenirani "napad" na Vučića u Srebrenici, da danas promovira tolerantan misionarski islam, da nikada nije pozvao Bošnjake na osvetu, da putem široke mreže imama i službenika IZ svakodnevno izgrađuje mir i toleranciju kako u samoj IZ tako i u društvu u cjelini, itd.

Ko te islamske civilizacijske fenomenološki evidentne vrijednosti njegovog života u svakodnevnoj praksi može narušiti i oskrnaviti?

Preporod.info: Kao direktor Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta Bosne i Hercegovine skoro pa sami ste vodili borbu za očuvanje državnih nadležnosti. Šta se dešava na tom planu?

Halilović: Institucionalni, pravno-politički teror ustanova i institucija RS na Agenciju ne samo da nije stao, već je proširen. Politički postulat institucionalnog terora na ovu državnu instituciju je politička floskula o tzv. prenesenim nadležnostima sa entiteta na državu urađenim, kako se populistički kaže, pod utjecajem visokih predstavnika u BiH. Agencija je samo jedna od nekoliko desetina državnih institucija na koju se odnosi ta iredentistička politička mantra.

Beskrupuloznim napadima na Agenciju i njene zakonom definirane nadležnosti - a koje su direktno u funkciji integracije visokog obrazovanja u BiH u evropski prostor visokog obrazovanja, što je obaveza države u skladu sa Bolonjskim procesom, Lisabonskom konvencijom, brojnim komunikeima i odlukama ministara obrazovanja država EU - napada se, ne samo na Agenciju, već i na BiH, ali i na integritet instituta Visokog predstavnika EU za BiH.

Visoki predstavnik je, po međunarodno definiranoj nadležnosti, prepreka srpskom institucionalnom i političkom iredentizmu, ali i svakoj drugoj formi ukidanja Dejtonskog mirovnog sporazuma kao pravno-aktivnog dokumenta. Sve to prolazi bez ozbiljne pravno-političke analize i poduzimanja mjera samozaštite na državnom pravno-političkom i nivou tzv. međunarodne zajednice a, prije svih, država članica Vijeća za implementaciju mira (PIC).

U osnovi ove političke floskule je destrukcija države kao takve, njeno ukidanje u svim pojavnim oblicima institucionalnog postojanja i funkcioniranja. Političko-pravno nasilje na Agenciju je i dalje prisutno.

Izvanjskom napadu na Agenciju, od institucija Vlade RS, pridodata je unutarnja destrukcija Agencije srpskom blokadom rada Upravnog odbora Agencije od maja 2019. do danas. Agencija zbog toga nije u mogućnosti razvijati pravnu regulativu svakodnevnog unapređenja kvalitete svog rada. O svemu tome su informirani Vijeće ministara BiH, kao i Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH.

Preporod.info: Kao ambasador Bosne i Hercegovine u Rusiji zalagali ste se za povrat Povelje Kulina bana u domovinu. Ima li pomaka na tom planu?

Halilović: U ovim unutarbosanskim političkim odnosima koji veoma dobro služe Putinovoj antievropskoj politici – čiji su kvislinzi i instrumenti Dodik u BiH i Vučić u Srbiji - ne samo da nema poželjnih pomaka, već je pojačan otpor na tom planu.

Ruska diplomatija neće prihvatiti ništa iz BiH za šta se ne zalažu bosanski Srbi. Srpski politički establišment je u ovom momentu više zainteresiran da taj dokument bude u Petersburgu, nego u Sarajevu, jer on svjedoči o višestoljetnoj državnosti Bosne i Hercegovine koju oni nastoje svim silama i na sve moguće načine ukinuti.

(Preporod.info)

Povezane vijesti