Černobilski poučak

Černobilski poučak

Piše: Dželaludin Hodžić

Septembar je asocijacija na početak nove školske, odnosno, akademske godine.Ovaj put taj početak obilježen je, kao i sve ostalo ove godine, epidemijom i vanrednim mjerama koje su usmjerene na zaštitu zdravlja ljudi, posebno djece. Osim epidemije, izmijenjene naglaske s redovnih septembarskih užurbanosti dodatno su poremetili, posebno u Sarajevu, parlamentarni izbori u Crnoj Gori.

Pažnja koju je sarajevska čaršija posvetila izborima u susjednoj zemlji pomalo me iznenadila. Doduše, neosnovano, jer smo mi počesto okupirani prije tuđim nego vlastitim slabostima i problemima. U toj gužvi pažnji nije promakao, naravno, ni susret Vučića i Hotija u SAD, gdje su, po svemu sudeći, postigli ozbiljan napredak u relaksaciji izraelsko-palestinskih odnosa.

Za to vrijeme, dok nam se skreće pažnja na regionalne teme (umjesto da se njima suštinski i u tišini bave danonoćno) u Sarajevu radijacija.

Doslovno!

Mediji (uz sve slabosti, bez njih bi ovaj svijet bi bio mnogo gore mjesto za život) izvijestili su o incidentu s radioaktivnim otpadom, tačnije, materijom koja je bila uzrok i černobilske katastrofe. Stvar je tim gora jer se incident dogodio prije godinu dana! Reklo bi se da su birokrate iz državne Agencije za radijacijsku i nuklearnu sigurnost obavile dobar posao, čim se za incident saznalo tek nakon godinu.

Zašto bi se neko bavio svojim poslom, ovdašnjim problemima i potrebama ljudi kad je lakše i ugodnije, a na prvi pogled djeluje ozbiljnije, baviti se Milom i Dritanom, za tamošnje Bošnjake boriti se povorkom kroz Sarajevo, analizirati Vučića?

Da se neko, ipak, bavi i obrazovanjem, potvrđuje i primjer najnovije inicijative da se ovo društvo obogati još jednom visokoškolskom ustanovom.

Inicijator ideje je čvrsto opredijeljen da u Sarajevu osnuje, otvori bolje reći, još jedan univerzitet širokog spektra. Od medicine do stranih jezika, od humanistike do ekonomije, sve do pravnog fakulteta - smjer zaštita od požara!

Za svakog ponešto, rekli bi marketing gurui (U jednom marketing udžbeniku nalazi se, navodno, i sljedeća lekcija: Čovjek je prodavao jabuke na pijaci i na sav glas uzvikivao: "Hajʼmo ljudi, navalite, jabuke iz Černobila, još malo pa nestalo". Jedan od prolaznika ga je, sav u čudu, pitao zašto naglašava da su jabuke iz Černobila i kako ih tako neće nikada prodati. Prodavač mu je odgovorio i naučio ga prvu lekciju iz marketinga: "Svaka roba ima svog kupca. Neko će ove jabuke kupiti zetu, šefu, punici", a može - valja nam primijetiti - i šefu opozicione partije).

Ko zna, možda se pred prodavačem černobilskih jabuka nalazio upravo inicijator osnivanja novog univerziteta, junak našeg doba, koji od tada na nama provjerava prve marketinške lekcije.

Šalu na stranu, inicijator o kojem je riječ je već sada rektor i u novi pothvat ne ulazi zbog sebe, nego se žrtvuje za nas.

Dobro, stvarno šalu na stranu.

Internacionalni univerzitet u Goraždu naziv je visokoškolske ustanove kojoj je čovjek aktuelni rektor. Pregled web stranice famoznog Univerziteta ne otkriva nikakve podatke. Na toj stranici ne možete naći ime i prezime niti jednog člana nastavnog osoblja. Ima tek neko obraćanje rektora koje, ustvari, po nepismenosti i nebulozama, poziva da se pokrene procedura revizije autorovih akademskih titula (sic!).

Kada bi se u ovoj zemlji postigao i realizirao konsenzus o rigoroznim kontrolama postojećih univerziteta i još rigoroznijim kriterijima za osnivanje novih, to bi bio ogroman uspjeh.

Doduše, to bi značilo da bi i mnogi javni fakulteti morali zatvoriti svoja vrata. I tu, naime, postoji nemali broj nastavnika izabranih u zvanje docenta, vanrednog i redovnog profesora, a da ne postoji nikakav dokaz o objavljenom makar jednom naučnom članku ili, ne daj Bože, knjizi.

Uostalom, postoje javni fakulteti i na Univerzitetu u Sarajevu na čijim stranicama ni slučajno ne možete naći bio-bibliografije nastavnog osoblja. Kao da su neka vrsta poslovne tajne. Nepregledan je, u tom smislu, posao pred javnim fakultetima, odnosno, Univerzitetom (ovdje primarno sarajevskim, ali se isto odnosi na sve u BiH).

Od osnovnog do visokog obrazovanja moramo se suočiti sa korjenitim promjenama za čiji početak je odavno bilo vrijeme. Bolje, ipak, ikad nego nikad.

Krajnje je vrijeme da se krene u dugotrajan, obuhvatan, složen i nadasve skup proces obrazovnih reformi. Od toga će zavisiti budućnost ove zemlje, bez obzira na dritane, hotije, vučiće...

Ako bi Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine inicirala raspravu o toj reformi, anulirala bi godine vlastite šutnje.

Veliku odgovornost snosi i rektor Univerziteta u Sarajevu, ne samo zato što je riječ o najstarijem univerzitetu u našoj zemlji nego, možda još važnije, jer je u neizvjesnim izborima pobijedio političkog kandidata (tako je to doživjela javnost) i time zakoračio u drugi mandat, u kojem se trebaju dogoditi ozbiljne promjene.

One bi uvijek trebale početi od sebe i svojih vrata. Da za to ima snage dijelom je pokazao.

Ali, kako bi se reklo u sportskoj metafori, lakše je osvojiti naslov, nego ga odbraniti. Od borbe protiv černobilskih stručnjaka zavisi naša budućnost.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o

Povezane vijesti