Baška Pljevljaci, baška divljaci

Baška Pljevljaci, baška divljaci

Piše: Alma Hadžić

Ako ima išta dobro u nedavnim nemilim događajima, divljanju i maltretiranju građana nakon okončanih izbora u Crnoj Gori, to je da su se razgolitili divljaci. Baška Pljevljaci, baška divljaci.

Prostor Balkana je za ovakve pojave pogodan poput posebnih prostora za uzgoj biljaka s dobro kontroliranim uslovima i upotrebom raznih pomagala za kontrolu proizvodnog procesa odnosno djelovanjem čovjeka koji sve to dozira. Žalimo što je poređenje jednog odvratnog i neciviliziranog ponašanja dovedeno u vezu s poljoprivrednom kulturom.

No, i za to postoji razlog.

Strogo kontrolirani uslovi - vidimo da decenijama nakon što su na ovom prostoru psi rata, pohvatani i zatvoreni u boksove ili se kriju podvijenog repa, njihov lavež nije utihnuo. Lavežom i uriniranjem mržnjom po ćoškovima Balkana i dalje, itekako, kontroliraju prilike i narodu zagorčavaju život.

Predano rade na trovanju, zaglupljivanju i razvijanju primitivizma. Tako svoje ratne štence ponekad puštaju da cikom, vikom i groznim djelovanjem svake vrste obilježavaju neku teritoriju. Tako poštenim ljudima zagorčavaju život. Onima koji nisu rođeni u vrijeme tragičnih događaja, hrane bolesnu maštu i razvijaju bolesno samopouzdanje, pa imamo strašne poruke.

A poruka da će Pljevlja biti nova Srebrenica jeste veliki šamar nastojanjima za pomirenje i želju da krenemo naprijed. Nemoguće je zamisliti da simpatizeri neonacističkih ideja u Evropi, posebno u Njemačkoj, koja je nakon Drugog svjetskog rata posebno žigosana zbog fašizma, javno ostave poruku gdje podsjećaju Jevreje ili druge stradalnike nacističkog režima da će im se ponoviti Aušvic, Treblinka, Dahau...

Nezamislivo je prije svega zato što su tamošnji ljudi preko noći prihvatili istinu i odjednom, uz strašno buđenje, shvatili šta je rađeno njihovim sugrađanima ili komšijama.

Država se pobrinula da građani dobro nauče lekciju. Tako to rade odgovorne države. Teško da će se poruke mržnje, pisanje i divljanje u potpunosti iskorijeniti. To nije nešto što samo po sebi nestaje. Kao i virusna infekcija, brzo se širi, nepredvidivo je i može svakoga zaraziti.

Uređene države takve postupke sankcioniraju krivičnom odgovornošću i novčanom kaznom. Državu nije briga šta ko radi u svoja četiri zida, ali kada se bolesne ideje počnu manifestirati u javnosti ima načina da se kazne, a i da država zaradi.

Nedonošenje zakona o zabrani negiranja genocida, o zabrani rasizma i vrijeđanja za države na prostoru Balkana jeste, zapravo, promašena investicija. S obzirom na kontinuitet nacionalističkih ispada, vrijeđanja i maltretiranja sugrađana koji su manjina, u ovdašnjim državama bi novčano kažnjavanje za takve ispade jedno vrijeme moglo biti značajan dodatak državnom budžetu.

Ovim uznemirujućim događajima ponovo u fokus dolazi i činjenica da Crna Gora na svome "evropskom putu" ima još zadaća, čije neizvršavanje rezultira divljaštvom.

Predstavnici koalicije za REKOM (Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava počinjenim na teritoriji bivše SFRJ od 1. januara 1991. do 31. decembra 2001. godine), brojni građanski aktivisti i nezavisni intelektualci godinama ukazuju na nedostatak političke volje da se Crna Gora suoči s ratnom prošlošću, a to je, kako navode, najvidljivije na primjeru sudskih postupaka za ratne zločine počinjene na njenoj teritoriji tokom 90-tih godina prošlog vijeka.

Za jedan od njih, deportacije bosanskih izbjeglica iz Crne Gore, ni nakon tri decenije još niko nije osuđen, niti su porodice žrtava dobile punu istinu o onome što se njihovim najbližima dogodilo u maju 1992. u policijskoj stanici u Herceg Novom odakle su odvedeni u logore u Republici Srpskoj.

Također, iz vrha crnogorske vlasti je još 2011. godine obećano je da će spomenik žrtvama deportacije biti podignut u krugu policijske stanice u Herceg Novom, kao i da će 27. maj biti proglašen Danom sjećanja na deportovane.

Završetak izbornog procesa u svakoj državi bi trebao biti čin pobjede demokratije. Fašizam, mržnja i prijetnje sve više imaju završnu riječ u izbornim procesima na prostoru Balkana.

Tekst odražava stavove autora, a ne nužno i stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o

Povezane vijesti