Poljoprivrednici kao i naš babo

Poljoprivrednici kao i naš babo

Piše: Elvir Musić

Zrna mudrosti su, vele, razasuta po cijelom svijetu, pa je, da bi ih se sakupilo i o njihovu suštinu okoristilo, nužno putovati i upoznavati narode, običaje i ljepote razasute po svijetu, ali i učiti iz grešaka onih o čijem boravku na ovom svijetu svjedoče brojne građevine i ruševine diljem svijeta.

Nekako sam, još od djetinjstva, volio putovati i upoznavati nova mjesta sa svim što ih čini. Mladost sam potrošio obilazeći razne gradove, zavirujući u sokake u kojima sam želio osjetiti puls života običnog čovjeka i upoznati ga.

Nakon jednog nimalo prijatnog iskustva na hrvatskom primorju, odlučio sam odmore provoditi obilazeći Bosnu i Hercegovinu i upoznavati njene ljepote. Upoznavati ono što me dobrim dijelom čini onim što jesam a što, svojom neukošću, prije toga nisam imao priliku upoznati.

Upoznati zemlju koja me ispunjava i svojom ljepotom, i svojom dobrotom, i svojom otvorenošću i spremnošću da prihvati svakoga. Upoznati ono što se zvalo i što se zove bosanskohercegovačkim merhametom.

I, naravno, dozvoliti zemlji da mi šapne šta je boli i šta bi željela da učini za nas koji se radujemo svakom koraku načinjenom na njenim grudima.

A zemlja govori. Kroz ljude. Kroz bilje. Samo treba otvoriti srce i čuti šta poručuje.

Nedavno sam se otisnuo na jedno vrlo zanimljivo putovanje prema dijelu Bosne i Hercegovine koji mi je do tada bio nepoznanica. Vođen željom da svojoj djeci pokažem ljepote ove zemlje kako bi je zavoljeli na vrijeme, a ne tek kada prekorače njene geografske granice gonjeni željom za boljim životom, pritom ne znajući ni kakav im je život bio u domovini da bi bar znali kakvom to "boljem" životu teže. Da ne dođu u priliku upoznavati je u petoj deceniji života od kojeg je više od polovine proteklo tamo negdje daleko.

Putovanje prema Duvnu u Duvanjskom polju preko Sarajeva, Jablanice i Blidinja preraslo je u pravu jednu avanturu iz koje se moglo naučiti mnogo.

Vidjeti prizor Parka prirode Blidinje koji se ukaže nakon uspona uz planinski put i vožnje makadamom, uistinu je neprocjenjivo. Vidjeti sve te prirodne ljepote koje žele vidjeti mnoge oči širom islamskog svijeta u kojem sam proveo tolike godine, zaista je toliko vrijedno da se čovjek zapita čime je zaslužio priliku da uživa u toj neopisivoj ljepoti.

Međutim, radost koja me je obuzimala pri svakom pogledu na djelić ljepote u prelijepom mozaiku Bosne i Hercegovine, pri svakom upoznavanju dobrih, vrijednih i plemenitih ljudi koje sam sreo tokom putovanja, pri svakom udahu čistog zraka na tom prelijepom podneblju, ne može se mjeriti s radošću koja me je obuzela u razgovoru s dvojicom divno odgojenih, veselih, iznimno inteligentnih i plemenitih dječaka, od kojih sam saznao da ova zemlja ima budućnost, ima generacije koje je vole i koje u njoj prepoznaju obrise svoje uspješne budućnosti.

Na pitanje šta žele biti kad porastu - valjda je to pitanje koje se postavlja djeci da bi se pokrenula priča o njihovim željama -  Abdullah i Hilmija uglas odgovaraju: "Poljoprivrednici kao i naš babo!"

Potom me s nekom posebnom, samo djeci svojstvenom, ushićenošću provode kroz svoju farmu i objašnjavaju kako već rade s ocem i amidžama, akcentirajući pritom zadovoljstvo svojim aktivnostima.

Duvno u Duvanjskom polju koje je iznjedrilo brojne velikane, grad vrijednih i čestitih ljudi, napustio sam pod dojmom rečenice dvojice dječaka: "Poljoprivrednici kao i naš babo!".

Rečenica je to iz koje se može iščitati mnogo u doba kada djecu odgajamo da moraju postati milioneri preko noći, da se moraju obrazovati da bi radili dobro plaćene poslove i uživali u komforu života, da moraju ići u Njemačku, Austriju ili Švedsku da bi "živjeli životom dostojnim čovjeka", može naučiti kako, ustvari, trebamo odgajati svoju djeci, kako se trebamo odnositi prema životu i kako je ova zemlja zaista toliko bogata da svakom pruži priliku.

A da bismo tu priliku iskoristili, moramo biti realni u našim željama i htijenjima. Samo tako možemo djecu naučiti da vole Bosnu i Hercegovinu, da žele ovdje ostati i da trebaju biti vrijedni i čestiti kako bi bili zadovoljni svojim životom, ako već mi nismo zadovoljni svojim.

Napomena: Tekst odražava stavove autora, a ne stavove Islamske zajednice u BiH - Media centra d.o.o.

Povezane vijesti