Sto godina od rođenja Sulejman ef. Fišeka
Jučer je bilo tačno sto godina od rođenja hadži Sulejmen ef. Fišeka, imama, hatiba i muallima koji je ostavio neizbrisivi trag u rodnim Podvincima kod Visokog, gdje je proveo skoro cijeli radni vijek.
Tu je proveo i rano djetinjstvo, a od 1930. do 1935. godine bio je učenik Osman ef. Redžovića u Smršnici kod Visokog, kod alima po kojem je ime dobila današnja Medresa na Velikom Čajnu.
Ahmed-efendijinu medresu u Visokom završio je 1939. godine, a početkom Drugog svjetskog rata biva mobilizovan i u vojsci ostaje "Pet godina manje devet dana", kako bi on imao običaj reći.
Nakon Drugog svjetskog rata pa do 1950. godine radio je kao imam na Striježevu, općina Vareš, a 1950. godine polaže ispit za matičara i od 1950. do 1952. godine radio je kao matičar u Mjesnom uredu Uvorići kod Visokog.
Nakon što se našao pod pritiskom preuzimanja "crvene knjižice", morao je da bira izmedju nje i posla matičara. Iako je mjesečna plata matičara u to vrijeme bila veća od godišnje imamske plate, Sulejman efendija nije želio staviti "crvenu knjižicu" u svoj džep.
Od 1952. pa do penzionisanja 1980. godine hadži Sulejman ef. radio je kao imam, hatib i muallim u rodnom mjestu Podvinci kod Visokog, gdje se uspješno nosio sa izazovima tadašnjeg vakta, kada je, između ostalog, časove vjeronauke izvodio tajno, u svojoj kući, jer u džamiji nije smio.
Osim imamske dužosti jedno vrijeme je bio i sekretar Odbora IZ Gračanica kod Visokog, a nakon penzionisanja u dva mandata bio je i predsjednik ovog odbora od 1983. do 1990.godine.
Početkom agresije na BiH i odlaskom džematskog imama Smajlović Mehmeda u Armiju BiH stavio se na raspolaganje Odboru IZ Gračanica kod Visokog, te ponovno preuzeo imamsku i hatibsku dužnost u rodnom mjestu i obavljao je do okončanja agresije.
Penzionerske dane je provodio u ibadetu Allahu dž.š. i najčešći drug mu je bio Kur’an Časni.
Na Ahiret je preselio u petak, pred džumu, 24. jula 2015. godine i ukopan je u haremu stare Djevojačke džamije u Podvincima. Dženazu namaz je predvodio Džemal ef. Fišek, Sulejman efendijin unuk.
Allah dž. š. mu je podario veliko potomstvo: osmoro djece, sedamnaestero unučadi, te dvadeset sedmoro praunučadi.
Hadži Sulejman ef. Fišek je bio veoma susretljiv i komunikativan insan, volio se šaliti i, kako to na njegovoj dženazi reče glavni imam Medžlisa IZ Gračanica kod Visokog Midhat ef. Čakalović, koji je za njega išao kao bedel na hadž, bilo je nezamislivo sresti se s njim, a da od njega ne čujete neku šalu.
U devetoj deceniji života, kada bi ga upitali kako si Sulejman efendija, njegov odgovor je bio: "Elhamdulillah, sad je dobro, a kad se ostari vidjet ćemo kako će biti".
(Adnan Karamustafić/Preporod.info)
Tu je proveo i rano djetinjstvo, a od 1930. do 1935. godine bio je učenik Osman ef. Redžovića u Smršnici kod Visokog, kod alima po kojem je ime dobila današnja Medresa na Velikom Čajnu.
Ahmed-efendijinu medresu u Visokom završio je 1939. godine, a početkom Drugog svjetskog rata biva mobilizovan i u vojsci ostaje "Pet godina manje devet dana", kako bi on imao običaj reći.
Nakon Drugog svjetskog rata pa do 1950. godine radio je kao imam na Striježevu, općina Vareš, a 1950. godine polaže ispit za matičara i od 1950. do 1952. godine radio je kao matičar u Mjesnom uredu Uvorići kod Visokog.
Nakon što se našao pod pritiskom preuzimanja "crvene knjižice", morao je da bira izmedju nje i posla matičara. Iako je mjesečna plata matičara u to vrijeme bila veća od godišnje imamske plate, Sulejman efendija nije želio staviti "crvenu knjižicu" u svoj džep.
Od 1952. pa do penzionisanja 1980. godine hadži Sulejman ef. radio je kao imam, hatib i muallim u rodnom mjestu Podvinci kod Visokog, gdje se uspješno nosio sa izazovima tadašnjeg vakta, kada je, između ostalog, časove vjeronauke izvodio tajno, u svojoj kući, jer u džamiji nije smio.
Osim imamske dužosti jedno vrijeme je bio i sekretar Odbora IZ Gračanica kod Visokog, a nakon penzionisanja u dva mandata bio je i predsjednik ovog odbora od 1983. do 1990.godine.
Početkom agresije na BiH i odlaskom džematskog imama Smajlović Mehmeda u Armiju BiH stavio se na raspolaganje Odboru IZ Gračanica kod Visokog, te ponovno preuzeo imamsku i hatibsku dužnost u rodnom mjestu i obavljao je do okončanja agresije.
Penzionerske dane je provodio u ibadetu Allahu dž.š. i najčešći drug mu je bio Kur’an Časni.
Na Ahiret je preselio u petak, pred džumu, 24. jula 2015. godine i ukopan je u haremu stare Djevojačke džamije u Podvincima. Dženazu namaz je predvodio Džemal ef. Fišek, Sulejman efendijin unuk.
Allah dž. š. mu je podario veliko potomstvo: osmoro djece, sedamnaestero unučadi, te dvadeset sedmoro praunučadi.
Hadži Sulejman ef. Fišek je bio veoma susretljiv i komunikativan insan, volio se šaliti i, kako to na njegovoj dženazi reče glavni imam Medžlisa IZ Gračanica kod Visokog Midhat ef. Čakalović, koji je za njega išao kao bedel na hadž, bilo je nezamislivo sresti se s njim, a da od njega ne čujete neku šalu.
U devetoj deceniji života, kada bi ga upitali kako si Sulejman efendija, njegov odgovor je bio: "Elhamdulillah, sad je dobro, a kad se ostari vidjet ćemo kako će biti".
(Adnan Karamustafić/Preporod.info)
