Granada - središte islamske kulture i umjetnosti

Granada - središte islamske kulture i umjetnosti

Granada je smještena u podnožju planine Sierra Nevada, na ušću četiri rijeke. Gradom su vladale berberske dinastije Almoravidi, Almohadi i Nasridi. Poznata je po palatama Alhambra (ar. Kelat Al-Hamra) i Generalife (ar. Jannat al-Arif ), koju su izgradili Nasridi i Albacinu (ar. El Albayzín), a krase je uske ulice iz vremena maurske vladavine. U Granadi danas živi veliki broj muslimana, uglavnom marokanskog porijekla.

U obilazak grada krećemo s Albacina, brežuljka smještenog iznad središnjeg dijela Granade. Za turiste i druge posjetioce posebno su lijepi romantični zalasci sunca iznad Alhambre, a upravo sa Albacina se pruža jedan od najljepših pogleda na Alhambru i centar Granade.
Putovao, fotografisao i zapisivao: Adis Tanović

Granada se razvila u jednu od najljepših prijestolnica islamskih zemalja, sa Alhambrom kao sjedištem vlade. Za vrijeme vladavine Nasrida, počinju uzburkana i turbulentna vremena i to najprije sprečavanjem Kastilje da dovrši započetu rekonkvistu (kršćansko osvajanje Španije). Budući da je bilo jako teško sačuvati jedinu preostalu teritoriju pod vladavinom muslimana, Nasridi su prvo sklopili savez sa Marinidima (berberska dinastija koja je vladala dijelovima današnjeg Maroka i Alžira) koji su imali imperativ osvajanja Španije, jednako kao Kastilja i Aragon. Ipak, poprilično slaba Granada je uspjela odoljeti kršćanskim kraljevstvima koja su imala potporu velesila s druge strane Pirineja, što je u tom vremenu predstavljalo veliko iznenađenje.

Pad Granade i kraj muslimanskog prisustva na Pirinejskom poluostrvu

Nakon kratkotrajnog primirja nastavili su se napadi Kastilje, a posebno se izdvaja 1329. godina kada su se napadačima pridružili Aragon, Češka, Engleska i Francuska organiziravši veliki križarski pohod na Granadu. Prethodni napadi su neslavno završeni, jer su kršćani bili oslabljeni religioznim i političkim zavrzlamama. Ovaj put je propast pohoda bila uzrokom razdora među saveznicima. U istom periodu, muslimani Granade ubijaju sultana iz dva razloga. Prvo zbog njegove bliskosti sa Marinidima, a onda i zbog bliskosti s kraljem Kastilje prilikom potpisivanja primirja. Vrijeme vladavine Muhammeda V, smatra se periodom mira i stabilnosti, u kojem je Granada bila na vrhuncu moći i bogatstva.
Boabdil (Ebu Abdullah), vazal Ferdinanda i Izabele, 25. novembra 1491. godine je pokrenuo tajne pregovore, čime će biti potpisana kapitulacija Granade. Kralju Ferninadu II Aragonskom je predao ključeve, a Tendillu, budućem guverneru grada, svoj žig čime je završena rekonkvista na Pirinejskom poluostrvu. Boabdil je za obavljeni zadatak dobio seosko imanje na planinama Alpujjara.

Granada danas

Granada se nalazi u sastavu Andaluzije, španske autonomne zajednice. Većina muslimana koja se doselila u Granadu ima trgovačke radnje u kojima prodaju robu iz islamskog svijeta, a neki, pak, imaju male restorane gdje, uglavnom, nude halal hranu. Albacin čini mreža uskih ulica, koju čine tradicionalne kuće, sa prekrasnim vrtovima i voćnjacima, okružene visokim zidovima. Karakteristika za ovaj kraj u, vremenu maurske vladavine, je bio sistem vodosnabdijevanja i kanalizacije sa mrežom cijevi koje su bile postavljene od bunara do domaćinstva. U blizini su arapske kupke, kao svjedok vremena u kojem je jedan narod veliku pažnju poklanjao čistoći.

Povratak islama u Granadu

Na Albacinu se 1499. godine desila posljednja pobuna Maura, zbog prisile da muslimani prihvate kršćanstvo. Danas, nakon više od 500 godina, Društvo za povratak islama u Španiju se uspjelo izboriti da se, za potrebe muslimana, izgradi džamija. Krasi je prekrasno dvorište s fontanom. U toj džamiji danas se klanjaju svi dnevni, džuma i bajram namazi. Iz harema džamije se pruža jedan od najljepših pogleda na Alhambru.

Pored Marokanaca, džamiju svakodnevno, radi obavljanja namaza, posjećuje i znatan broj Španaca koji su primili islam. Imali smo priliku prisustvovati džuma-namazu i upoznati se s nekolicinom džematlija, sa kojima smo razgovarali o životu muslimana u Španiji. Do Alhambre se može stići autobuskom linijom iz centra Granade, ali svakako je preporuka da se od gradskog trga krene pješice u pravcu Alhambre. Na putu prema zidinama prolazimo uskim ulicama koje natkrivaju balkoni puni cvijeća, s mnoštvom različitih dekoracija i ponovnim podsjećanjem na maursko doba.

Nakon svakog putovanja u Andaluziju, Granadu, novi obilazak Alhambre budi nove emocije i pitanja. Zar je moguće da ovdje više nema Maura? Nekada su bili svijetla tačka Evrope i svijeta, jedno od najvažnijih i najbogatijih središta islamske i svjetske kulture i umjetnosti. Živjeli su u vremenu velikog razvoja nauke, tehnologije i umjetnosti, narod visokog stepena kulture i obrazovanja. Pitanje na koje sigurno nećemo naći odgovor.

Alhambra (Crvena tvrđava)

Prije samog ulaza u kompleks Alhambre, u manjem parku, nasuprot zidina primijetili smo jednu statuu. Na donjem dijelu ajeti su ispisani naopako, a u njima se govori kako se muslimani samo u Allaha uzdaju. Ispod ajeta je poruka, „Eto vam vaš Allah“. Pretpostavlja se da je poruka, koja je napisana na arapskom jeziku, odnosi na Maure, koji su se uzdali u Allaha, ali to je i poruka muslimanima, turistima, koji dolaze u posjetu Granadi i Alhambri. Nasrid dinastija, koja vodi potomstvo od ashaba Sa’da Ibn Ubada, je vladala Emiratom Granade od 1232. do 1492. godine, odnosno sve do pada u ruke kršaćanskog kraljevstva Kastilje i Aragonije. Tvrđava Alhambra je izgrađena u jugoistočnom dijelu Granade. Gradnja počinje u 14. stoljeću, u vrijeme početka slabljenja maurske dominacije. Alhambra je remek djelo islamske i svjetske arhitekture i jedna od rijetkih građevina koja je nakon rekonkviste (protjerivanje Arapa sa teritorije Pirinejskog poluostrva) ostala izuzetno dobro očuvana. Kompleks Alhambre čine brojne palate, dvorišta i bazeni koji su, uz estetsku, imali i funkcionalnu ulogu – da rashlade stanovnike Granade i goste u vrelim ljetnim danima. Sam njen brdski položaj predstavljao je važan prirodni odbrambeni element. Alhambra je opasana dva kilometra dugim zidom, na koji su postavljenje četverougaone sigurnosne kule, koje su davale dodatnu sigurnost.

Posebnu pažnju pobuđuje Komares palata, koja se sastoji od Brodske i Dvorane ambasadora, tornja i predivnog dvorišta s ribnjakom. Dvorana ambasadora najveća je u palati i korištena je za službene prijeme. Kupola je remek djelo drvorezbarstva i simbolizuje sedam nebesa s prijestoljem Gospodara svjetova (Arš).

Toranj ima pet spratova, a mi se zadržavamo na trećem, odnosno na mjestu nekadašnjih sultanovih privatnih odaja. Sa ovog mjesta se pruža pogled na cijelu Alhambru i okolinu. Prema brojnim knjigama, koje su ispisane za vrijeme vladavine Maura, sultani su uz veleljepne palate pravili bazene koji su imali ulogu ogledala. Upravo pogled iz sultanovih odaja na druge dijelove Komares palate svjedoči ovoj tvrdnji. Dvorište s ribnjakom dobilo je ime po mirti (myrtles), grmolikoj biljci zasađenoj s obje strane ribnjaka. Sva ljepota ove palate završava u dvorani Mokarebe, gdje prekrasna kupola stoji na osam pandantiva ukrašenih mokarebe dizajnom. Na pandantivima stoji natpis: “Nema pomoći bez pomoći Boga, Blagog i Milostivog”.

Samo jedna vrata nas dijele od Lavlje palate, koja pokazuje nevjerovatnu senzibilnost i harmoniju. Radove na palači počeo je Jusuf I, a nastavio njegov sin Muhammed V. Lavlje dvorište izgrađeno je u srcu palate za vrijeme vladavine sultana Muhammeda V. Nekad je to bilo glavno dvorište Nasrid dinastije, a danas je jedan od najpoznatijih dijelova Alhambre. Ime je dobilo po mramornoj fontani s dvanaest lavova. Smatra se da dvanaest lavova predstavlja dvanaest mjeseci u godini, a kanali ispod fontane četiri džennetske rijeke. Na putu od Alhambre prema Generalifeu dolazimo do još jedne veleljepne palate, pod nazivom El Partal, za čiju je gradnju zaslužan Jusuf III. Na istočnoj strani palače je Muhamed III izgradio vrt s velikim bazenom. Alhambra se spominje u brojnim književnim djelima romantičnih pisaca koji su doprinijeli njenoj slavi i popularnosti.

Heneralife (ar. Jannat alArif, šp. Generalife)

Put od Alhambre do Heneralifea je isprepleten brojnim vrtovima, kaldrmom, čempresima, i bazenima koji imaju ulogu fontane. Obilazak Granade završavamo izvan zidina Alhambre, na obroncima brda Cerro del Sol, obilaskom Heneralifea (ar. Jannat al-’ Arif{ ). Izgrađen je u 14. stoljeću za vrijeme vladavine Muhammeda III, kao ljetnikovac posljednje maurske dinastije Nasrida. Ukrašavanje se nastavilo tokom vladavine Ismaila I. Sastoji se od dva dvorca povezana vodenom baštom koju krasi dugačak bazen okružen cvijećem, te fontanama sa obje strane bazena i očaravajućom arapskom ornamentikom.

Heneralife je svojim prirodnim skladom i jednostavnošću inspirisao najveće svjetske kompozitore. Za razliku od Alhambre, koja veliča svog vladara i njegovu slavu, Heneralife je harmonija prema mjeri čovjeka.

Zajedno sa Alhambrom predstavlja jedno od najznačajnijih ostvarena maurske arhitekture i jedno od najvećih atrakcija i najposjećenijih mjesta u Granadi i Španiji.

Alhambra, Generalife i Albacin uvršteni su na UNESCO listu svjetske kulturne baštine.

(Preporod)

Povezane vijesti