Sisak: Islamski centar već sada djeluje dojmljivo

Ako se na dan polaganja kamena temeljca zamišljalo i nagađalo kako će na atraktivnoj lokaciji površine 23.667 kvadratnih metara izgledati Islamski kulturni centar, danas je situacija sasvim drukčija.

Već sada svojim izgledom privlači pažnju prolaznika i djeluje dojmljivo. Takvim ga predstavlja dominantni minaret, velika kupola koja natkriljuje molitveni prostor, polivalentna dvorana, prostorije za biblioteku i čitaonicu, restoran, imamski stanovi, apartmani, učionice, odnosno kompleks sa oko 2.500 kvadratnih metara.

Muslimani u Sisku postaju svjesniji životne zadaće

Na gradilištu nisam zatekao građevinare, ali se po skelama, visokom kranu, građevinskom materijalu i drugom dalo primijetiti da se radovi odvijaju i da se izvode u različitim segmentima. Trenutak kasnije na gradilište je došao član IZ u Sisku Edham Omerović s kojim smo ušli unutar gradilišta i obišli ga.
O projektu na koji se čekalo pola stoljeća Edham Omerović je kazao: „Sanjao sam da mi se ostvari želja i da doživim početak izgradnje IKC-a. Sada to nije sanjarenje nego stvarnost kojoj se radujem. Često obilazim Centar da vidim koliko je munara viša i šta se uradilo. Čini mi se da sa Centrom, ne samo ja, nego i ostali muslimani u Sisku postaju svjesniji životne zadaće. Biću još radosniji ako, uz Božiju pomoć, kupim stan u njegovoj blizini, budem mu privrženiji i redovniji na namazima.“Nastojeći da slika o izgradnji Centra bude što potpunija sreo sam se sa predsjednikom Izvršnog odbora Medžlisa Sisak Edinom Safićem i glavnim imamom Alemom ef. Crnkićem.

Predsjednik Edin Safić je o dinamici poslova na Centru rekao: „Sa brzinom izvođenja radova ne možemo biti u potpunosti zadovoljni jer nije onakva kakvu smo željeli. Naravno, kod velikih objekata je to najčešće tako. Trudimo se da radovi idu, koliko je to moguće, po planu, ali ipak zaostaju. Na to dobrim dijelom utječe traganje za što boljim projektantskim rješenjima, jer tokom radova uoče se određeni nedostaci u projektu pa se traži nešto bolje i to usporava poslove. S druge strane, pritok novca, također, utječe na brzinu radova.“

Na pitanje o finansiranju projekta, glavnom donatoru i materijalnom učešću članova IZ-e u Sisku rekao je: „Finansiranje radova je uvijek kompleksan dio priče kod ovako velikog projekta. Ono ide uobičajenim tokom s obzirom da se izgradnja bazira na donacijama pa stoga ni ne možemo očekivati sav novac odjednom na računu. Zbog toga izgradnja centra, nažalost, traje “dugo“. Inače, glavni investitior je Islamska zajednica u Hrvatskoj uz inicijalna tj. početna sredstva države Kuvajt. Kasnije dolazi do potpisivanja protokola o finansiranju izgradnje Centra od strane Republike Turske, tj. razvojne agencije TIKA i Mešihata IZ-e u Hrvatskoj uz prisustvo predsjednika dviju država. Dakako svoj udio daju dobri ljudi iz RH i inozemstva. Članovi IZ Sisak i ostali sugrađani su se maksimalno uključili i pomažu prema svojim mogućnostima kroz razne vidove.“

Odrastanje uz Centar

Osim na predsjedniku IO Medžlisa velika odgovornost je i na glavnom imamu Alem-ef. Crnkiću. On sve prati i nadzire kako bi efikasnost bila veća, a problema što manje. Njegov odgovor na pitanje, da li su radovi koji predstoje teži od svega što je prethodilo početku izgradnje IKC-a, je sljedeći: „Izgradnja džamijâ i IKC-a općenito u Hrvatskoj imaju svoje izazove, poteškoće, rekao bih specifičnu dubinsku i kompleksnu pozadinu, ali i priču o kojoj će se moći pisati knjige. Iskustvo izgradnje džamija u Hrvatskoj nije dugo. U proteklih 100 godina od priznanja islama u Hrvatskoj, IKC u Sisku je četvrti, koji će pored multifunkcionalnog prostora imati i džamiju sa munarom. Teško je napraviti paralelu između perioda iza nas i ovoga pred nama u pogledu težine. Vjernička težnja, nadanje, sanjarenje, dove i strijemljenja da se započne graditi džamija je nešto što je obilježilo više generacija muslimana, a onda kada smo započeli, njihova radost, neopisivi osjećaj sreće je doživio svoju kulminaciju. Uporedo uz sreću idu i problemi i izazovi koji su sastavni dio realizacije ovakvih projekata. Ipak, ova druga faza, za nas je ljepša, ispunjenija, stalno podsjećamo jedni druge na Poslanikove riječi da je put izgradnje džamije put prema Džennetu. To znači da je taj put mukotrpan, težak, neizvjestan, jer nema Dženneta džaba, što kaže moj kolega Mirza ef. Mešić.“

Na zadnje pitanje, koliki je interes mlađe generacije za izgradnjom Centra, a koja bi trebala biti njegov ukras, Alem ef. je kazao: „Naš džemat prolazi kroz još jednu kušnju, a to je da smo u proteklom periodu uslijed ekonomske stagnacije Siska kao industrijskog grada, ostali bez mnogo djece i muslimanskih porodica koje su se, tražeći bolju egzistenciju, našle u različitim evropskim zemljama. Uprkos tome, mektepsku nastavu, hvala Bogu, pohađa rekordan broj upisanih polaznika, što je dobrim dijelom rezultat predanog i kreativnog rada naših muallima. One na razne načine nastoje privući djecu Bošnjaka u mekteb i zadržati ih u okvirima IZ-e. Sadašnji učenici mekteba i oni prije, bilo da žive u Sisku ili van Hrvatske, odrastaće, ako Bog da, s Centrom i nosiće emanet islama, kao što su to činili njihovi preci.“

(Preporod)