Bugari: Ako se ne brinemo za omladinu, šta možemo očekivati od budućnosti?

Gost dijaloške emisije ''Podijum'' bio je hfz. Sulejman Bugari, nekadašnji imam i hatib Islamske zajednice u BiH i koordinator centara za borbu protiv ovisnosti od droga, a trenutno savjetnik reisa IZ Crne Gore i profesor u podgoričkoj medresi "Mehmed Fatih".

Razgovor je počeo prisjećanjem na rodno mjesto hfz. Bugarija, prizrenski Orahovac i tamošnjeg muallima r. Sulejman ef. Kolarija, po kojem je hfz. Bugari i dobio ime.

- To je pitanje koje rijetko dobijem, ali to su trenuci urezani u sjećanje... druženje s našim Efendijom, s harfovima. Dok o tome pričam naumpada mi lik mog Efendije koji mi je dao ime. To je na Kosovu bila posebna počast da efendija djetetu da ime. Bio mi je uzor, njegova jednostavnost i otvorenost, da ne govorim o njegovoj učenosti i školovanju u tamošnjoj medresi koje je trajalo 12 godina. Govorio je pet-šest jezika, imao je kontakte s Bosnom i Hercegovinom, prijatelje s kojim se družio i posjećivao ih. Najdraže mi je bilo biti u njegovom društvu i jedva smo čekali da idemo u mekteb. Roditelji su nas dali Efendiji na povjerenje, rekli bi: 'evo ti djeca, tvoje je meso, kosti su naše!' To su bili posebni trenuci, a njegovo ponašanje bilo je također posebno. On je bio uzrokom da dođem u Bosnu - prisjetio se hfz. Bugari.

Hafiz Bugari bio je jedan od solista antologijskog Hora Gazi Husrev-begove medrese koji je u sarajevskoj Zetri 1990. godine izveo neponovljiv program "Veče ilahija i kasida".

- Hor Gazi Husrev-begove medrese bio je veliki događaj. Imali smo male programe širom džamija u Bosni i Hercegovini, a program u Zetri je neponovljiv. Čisti glas bez ikakvih instrumenata osim tarabuka ostao je upečatljiv i zapamćen. Dva dana je Zetra bila puna. Tada smo vidjeli da je riječ toliko bitna i da ostavlja trag kojeg nismo svjesni. Taj program nije birao srca i teško da će nekada biti ponovljen. I danas postoje horovi, ali taj je bio primjer interpretacije, gdje je poruka dolazila do publike. Danas se više čuju instrumenti i muzika nego li poruka. To je obilježilo jedan period koji je na mene ostavio trag. Bili su to izuzetni ljudi poput hfz. Alilija, hfz. Malkića, hfz. Burhana... to je probudilo veliko interesovanje kod ljudi,'' - riječi su hfz. Sulejmana Bugarija.

Prisjećajući se početka agresije na Bosnu i Hercegovinu, hfz. Bugari obrazložio je razloge napuštanja studija u Medini i povratka u Bosnu i Hercegovinu:

- Nisam mogao izdržati da ostanem tamo. Htio sam da se vratim i pomognem, da branim čast svakog čovjeka. Da branim zemlju u kojoj smo rasli, nauku uzimali. Da branim kulturu koja je ostavila trag u mom životu, tradiciju koju i danas nosim. Zbog toga sam u toku rata bio ovdje, sa ženom i malim djetetom. Bez nekog detaljisanja, to je period u kojem sam se osjećao upotrijebljenim. Hvala Allahu što mi je otvorio kapiju da se vratim, da pomognem narodu koji je meni pomogao da dođem do ovoga do čega sam došao - kazao je hfz. Sulejman Bugari.

Iz arhive radija BIR